Skupa smo u patnji, skupa smo voljeno moje i u ljubavi, koja milost za mene običnu grešnu ženu, koja je oživljeni prah zemaljski. A kada taj prah misli na tebe on je oživljen nebeskim dahom tvoga milosrđa. Sve proizlazi iz darovnosti Duha Svetoga i blago meni jer moje rane njegova krila tješe, ozdravljaju. Potoci tvoje predragocijene krvi moje su oaze milosne, uranjam u jezera čudesna i moja krv ljubi tvoju predragocijenu krv. Ozdravljaš me od nemoći moćima svojim. Budiš me ne želiš da zaspanem na smrt, jer ti si je pobijedio. Prepoznaje me kao svoju služavkicu tvoje sveto lice i ono me svojom svjetlošću izbavlja iz sve tame. Čudesan si darivatelj mome trpljenju, kalež gorki piješ za mene, nedaš da mi suza krene, raduješ me u sred bolesničke postelje, dok mi bodu vene... i proširuju tok... znam ti si uz mene. Jecaš u meni, anđelu mome kazivaš da me tješi... govoriš da sve si podnio za mene i da si ti moj Ozdravitelj. Boli me ljubljeni boli me tijelo ali duša moja je sve ono što si ti učinio nova i oslobođena, spremna ljubiti kao mala curica. Ono sam što volim, tvoja sam Spasenje moje voljeno. I dobro sam i da sam na zemlji i da sam pripala nebu... jer smo ono što smo dušom postigli i ljubili. Sa tobom se ne bojim ići u novi dan, jer svaki je tvoj i čudesan. Slijedim tvoje milosne korake koji ozdravljaju bolesnike... slijedim tvoje milosne oči koje preobražavaju u ljubav sve koje pogledaju, gledaš me, gledàš me o koja milost voljeno moje. Osjećati se tvojom malom Princezicom u milosti Krista Kralja.
Od 💗 Ana Emanuela, Rijeka 17.10.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar