Da zaspanem često od bola, ali uvijek pod plaštem majke, uvijek mi muke tješe njeni anđeli. Škakljucaju mi dušu pa se i napaćeno tijelo smije, tako poželim navještat čuda Kristova i svaki moj atomić bića pokušava služiti Nebu, Svevišnjoj mudrosti, lipoti koja je još neistražena a tako osjećajna. Čudesn je taj kontakt duše sa Rajem. I kad sam privezana cjevčicama za stroj i kad u svom krevetu proživljavam bol, više mi žao nije, jer ljubim presvete rane više od svog života. Može Isus moju bolest upotrijebiti za svoju slavu i to čini. A ja, ja virujem milosti voljenoj i znam iz ljubavi je sva ova bol. Poslije trnja i haljine mučenice odeš u novo ruho, haljinu miomirisnu, to trpljenje te preobrazi. Može djelom i na zemlji, ali ponajviše će na Nebu. Pa ti sva ta muka opravda i brojne grijehe, ljubav ko gumicom sve radnje loše briše, jer za Duha Svetog duša ti vječno diše. 🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 8.07.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar