Možeš lutati na tisuću strana, bježeć od samog sebe. Možeš tražiti u buki svijeta zaborav na svoju bol, ali to traženje će ti ubit dušu. Jer samo molitveni mir trebaš, tišinu i biti sam sa sobom i Bogom dugo jako dugo. Tada ćeš shvatiti kud ti je, čiji si, za čim ti srce čezne. U samoći osjetiš tko si i tko je za tebe, tko ti je ljubav stalna, koji je posao za tebe, sa kim se družiti i da je bitno trpljenje. Kada si sam nije to da si odbačen, ne to je samo molitveno otočje tvoje koje ti treba kao malom pustinjaku, da razgovara sa Bogom. U buki svijeta nećeš čuti odgovor, jer će biti previše odjeka duša koje te ne znaju. Samo Bog će ti reći istinu i darovati te onim što išteš u zahvalnoj molitvi sa uzdanjem u Njegovu providnost. U takvom poniznom razmatranju i bdjenju nikada nisi sam, anđeo čuvar je uz tebe kao djetešce na koje se imaš ugledati. Zrcalo je onog čemu težiš dušom. 🔥🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 30.07.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar