Izranjaš iz najveće boli,
znaš li!?
Izranjaš iz osrčja tuge,
pregoleme žalosti.
Krilma bijelim tjeraš
crnokrile prikaze
moga križa.
Sjedinjen si sa svjetlom duše moje.
I znaš ti me činiš novom,
svu tu muku moju prinosiš Gospodinu.
Moliš ga milost,
da me sveto izmijeni u bezbolnu krasivu.
Tu u tebi ne ličim na mane,
tu u tebi nemam ni jedne rane,
čak i nisam crnokosa.
Sve se o meni mijenja u tebi.
Ne što me ne voliš kakva sam,
već što me želiš radosnu i preobraženu.
Novu srnicu bezbolnog hoda,
kraj jelenčeta svoga Jeruzalemskog.
Vjerujem postojiš,
aha sve mi je vjera u Boga i
onog tko Boga u duši i srcu nosi.
Tko živi Evanđelje djelom nad djelima.
Znam da ti imaš ljubav u očima.
I njihov rajski sjaj je moj dar od Boga.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 20.07.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar