Ja ti ljubljeno moje puna paperja, puna trudova svijeta, nekako mi u utrobi kao planetica napaćene ljubavi, a nemam ti krila za let sam još nespremna. Pa se sad u ovom tjelesnom obličju osjećam ko trudnica za Nebo, koda štiti moja duša nerođene i brine o rođenima. Možda i ludim od boli, al lipo je to ludilo vjerovat u lipo u neizustivoj muki tijela. Lipo je željeti molitvom malene čuvati, onda ti i priđu mnogi, bebica se do bebice i radosti rodi. Krunim tebe Bože biserima svoga trpljenja, znam znači ti svaka suza kao opal, smaragd, safir, dijamant, brilijant... Vladaru mojih kostiju hvala na ustrajnosti i daru ljubavi koja me drži da se ne sasujem u grob. Podižeš me u svjetlost milosni golube. Nerotkinja sam, ali sam u duhu toliko dušica posvojila. I zato mi nije žao biti poruga, biti odbačena, prihvaćena sam od Boga Živoga i njegovih dušica. Voljena od anđela! Nekako te osjećam oduvijek ljubavi križa moga, u Nebu ću te vidjeti, hoću radosti! Čuvajmo svijet Božji! Nedaj mi dušu samoći, grli me kako samo Božji anđelak zna. Pa neka kažu što žele, više briga mene. Bitni smo mi nebeski. Amen. 🔥💦🕊️
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 28.04.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar