Nisam baš za tuđe,
ni za najlipšu tuđu javu,
ni za najlipše tuđe snove...
Ni za tuđe najlipše tijelo,
junački se smije moje napaćeno,
ne bi duša tajne Božje shvatila
u savršenstvu i bezbolu...
Birala sam križ još kad
mi je Bog na dlanovima
dušu stvarao,
izdržatiću moram,
mogu ja to!
Duh Sveti je moj pomoćnik,
utjeha i obrana.
Jer, ne bih ja tuđe,
Nisam za tuđe riječi
koje se ne daju ispiti,
jer djela nemaju!
Nekako mi nije ni
do hlada tuđeg,
nek me radije prži sunce!
Nije mi ni do mjesta u srcu,
ako je tamo netko bitniji!
Nije mi do tuđe duše,
nit mi treba tuđa pažnja,
radije bi u pepelu ostavljena bila,
na zgarištu nedosanjanje kućice
u suzama snila ljubav rajsku!
Tuđe me guši, u nemir tjera.
Treba mi onaj koji me
kao oči svoje treba!
Sa dušom gleda!
Neda mi se da me ne razume,
onaj samo moj bi
me uvijek razumio!
Neću nametnuta mišljenja,
tuđi stav, moj mi je bitan!
Bitno je biti jedna jedina,
bitno je voljeti na bezbroj
simpatični načina jedinoga,
Princa Božjega.
Ljubav je onaj koji je
razborit i srca čista.
Onaj koji osjećajem za
Boga tvoju dušu ljubi,
na križnom putu ti potpomaže...
Koji sniva u krilima
arhanđela Rafaela i
moli za stalnu ljubav,
koju ni rat ne može zaratiti,
takav će ti uvijek biti
obrana od zla!
Takav u vjeri postoji.
Takav anđeo je čuvar i on
bezuvjetno tješi i voli!
Od 💓 Ana Emanuela, Bilaj 5.04.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar