Bol je zemaljska odustajala od svojih snova, a duša je vječno ostala u uslišanju i vjere tkanju. Ne mogu da te ne susrećem, ne mogu da mi nisi i osmijeh i suze. Nekako biva kao da si umro, a ja te ostala voljeti jer si me volio. A zna biti kao da sam ja umrla i ti me voliš jer znaš tko sam u nutrini. Nekako si tu i ja sam negdje gdje je srce anđela. Svugdje smo, a nema nas. Borim se disati, misleć ne dišem ja u meni dišeš ti, samo moj i Božji. Ljubav je duše oblikovala anđela križa. Svi su voljeli vanjštinu a ti moju muku koja se dariva iz ljubavi. Ti si otvorio Nebo da dođeš u moje srce kad se nikom nije slušao njegov nemiran otkucaj tuge i postao mi radost koja je u tajni Kristovoj skrivena. Odbačena se i izrugana počela osjećati prihvaćeno u krilima koje ne osudiše ni jednu moju manu. Već mi mane sakriše i na prijestolje odnesoše po milost Očevu. Dao mi je tebe krilato biće i dok si u meni kao duša i mene bit će.
Od 💜 Ana Emanuela, Bilaj 2.03.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar