ZELENKASTO JEZERO DUŠE MOJE

Ako znaš osjećati. U meni možeš vidjeti zeleno čudesno jezero u sred noći. I kako sija nada u samoći. U meni bolnoj možeš vidjeti život, nazvati me planetić ljubavi, možeš vidjeti kako su suze postale šljokice radosti i možeš čuti kako se moja duša neprestalno smije, nasmijavaju je anđeli pod križem. Možeš me doživjeti nutrinom, jer ja i jesam onaj svijet koji unatoč patnji ima radosti i nada se vječnoj mladosti. Čuvam ja sve u sanjivoj duši, jer dobro znam da Bog vidi mene i moju vjeru, moju ljubav koja je u tami od suza stvorila zelenkasto jezero poput sarda u kome se ne gubi nada. Izvorišta su mi rajske prirode, u tom jezeru ozdrave bolne duše, jer se iz nje čuje pjesma utjehe. Na obalama tog jezera postoji kućica molitve. Tišina koja blagoslivlja. Svi su pozvani u nju, srcem moliti jedni za druge, radujući Gospodina!
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 31.05.2019.