da nemam suza,
da nemam straha...
Tko bi ja bila da nemam trpljenja,
i stalne napasti i osjećaja žege u kostima.
Tko bi ja bila da nisam odbačena i gažena...
Tko bi ja bila da nemam rana i mana!?
Vjerovatno ne bi bila zemaljska,
već duša rajska krilata!
Vjerovatno ne bi bila ni rođena,
ni položena u ruke roditelja.
Ali Bog je htio da budem
ona koja je dokaz da ljubav pobjeđuje
nepravde i pale anđele,
oslanjajući se na ruke Kristove.
Vjerom mi dušu okrunio,
i zato razumijem križ svoj!
Samo iz požrtvovne patnje
izniče ljubav prava,
to sam naučila od Spasitelja,
dao se je za nas grešnike i smrtnike
nesebično i trajno.
Nebeska ponizna duša
se postaje tako da ideć
kroz trnje i šipražje
moja ljubav
bude mirisna ruža,
koja svoje sjemenke
sadi na križnom putu.
Jednom ću se okrenuti...
jednom će Bog reći mojim
suzama, da su natapale
suha srca i ona su počela
vjerovati, nadati se.
Nisam zalud ja u ovim okovima
od rođenja...
Nisam zalud raspjevana,
snagom Duha Svetoga!
I da se opet rodim,
za trpljenje sa Kristom bi pristala.
I tješila bi pa makar se
ja tek u Nebu utješila
i bila istinski voljena!
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 27.05.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar