SAVRŠENOM ME MOŽE UČINITI SAMO MILOST BOŽJA

Razmišljam noćas, kako bi bilo divno da mogu bar jedan dan biti savršena, baš onakva kakvu bi me Bog želio vidjeti u Raju. Onda shvaćam da sam nemoćna i da mi za to treba milost Njegova, predragocijena krv koja me križa oslobađa. Morala bi usnuti, Kristovo ime izustiti, moralo bi izaći iz mene sve što me svezalo i robovalo, sve što me osakatilo tugom i porugom, morala bi se isplakati u krilima Duha Svetoga i zatražiti ga da oprosti onima koji su krivi za djetinju bol, za moj prvi krik i krik mojih bližnjih. To i činim iako ovako budna, nostalgična u bolu i znaku pitanja. Ali znam da nije vrijeme da s e ispravi to... znam da ću još nesavršena i neshvaćena križnim putem hoditi i da sam se morala u čahuri kao leptirica Božja roditi. Čekam ja let, molim za ova krila ljubavi da mi se od suza osuše i da se ovako šarena vinu u zagrljaj Bogu, u beztežinsko stanje. Tad će oni puni zgražanja biti puni čuđenja. Tad će se ispraviti nepravda u rukama Pravde nebeske. Čekam čitav život da budem ono što je Bog htio i da pobjedi istina. Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 6.04.2019.