Hoće li ćutljivoj osobi itko uspjeti sa lica prevesti abecedu tuge... ima li itko tko zna čitati prekrivene suze!? Odgovorit ću vam da ima, jer Bog je preveo moju ljubav, koja je bila zarobljena i ćutljiva godinama. U tuš mi je stavio suze i učinio ih svjetlosnom tintom nade. Poklonio mi krasopis, kada su misili da sam ni za što! I sad je još uvijek nekima čuđenje u očima... i sad sam nekima ona što nema sreću, a ja i ne tražim sreću već nebesku radost, koju godinama darivam i slavim u molitvenim pjesmama. Možda nemam svjetovno, ali pokušavam zaslužiti oblačak u Raju, ovako nesavršena i robovana napastima, ovako uplakana i bolna ja se zbog Duha Svetog uspjevam smijati kao da mi ništa nije, a samo Presveto srce Kristovo zna što mi je i kako duša suze nad tijelom križolikim lije. I ne stidim se istine, samo sam grešnica, samo sam žena tugom i bolom opijena. Ljubav sveta je jedini oslonac moj. I mogu od trpljivosti umrijeti, čini mi se kao da i hoću, ali Bog mi putem ganuća kazuje da sam već pobijedila, da je svaka rana, mana, bol, krv, znoj i uvreda mog tijela i duše vrijedila. Osmjehom sam boli krasila i nastavljam sve do smrtnog časa, mogu prestati otkucaji moga srca, može nestati i moga glasa... ali neće nestati Onaj koga sam molitvenim vapajima ljubila, za koga sam disala, neće nestati ni ljubavi koju kao oporuku ostavljam. Ako me robuju od rođenja, ma mogu i do smrti. Jer sve bi moje pod ledinu, u humak hlađani, samo da budu radosni oni u Kristu na novo rođeni. Cvjetat će duše, mirisati će na milost Kristovu koja nas oporavlja, krijepi i opravdava.
Od 💜 Ana Emanuela,
Bilaj 2.04.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar