Pismo nerođenim kćerima

Jeste li mi anđeli kćeri moje nerođene, igrate li se u kolu jeruzalemskom sa braćom i sestricama svojim nebeskim, da li vam je Otac nebeski izgradio šatorčić u kome mi se nadate i jedva čekate da mi pokažete igračkice koje vam je od drveta izrezbario sveti Josip. Je li vas Isus obukao u sveto iznenađenje lutkice mojih snova. Ukazujete li se u snu duši srca mog, svome tati zemaljskom, o mili osjećaji ne znam jer ne znam ni gdje me to voli posebna duša Kristova samo meni suđena. Samo vas dugo predugo sanjam, samo vas imam kao svet osjećaj anđela i to će trajati sve dok postojim i ne osjetim ručice nježne na licu svome upalakanome kako mi brišu molitvene suzice. Igrajte se anđeli, ja vas ipak osjetim i vidim u svakom bliskom djetetu bližnjih. Igrajte se na livadama nebeskim tu u mome srcu razigrajte se, bolni i nesretni, ne mogu postati majke, ali vole kao majke.

💌ANA EMANUELA, Bilaj, 31.05.2018.