Pismo nerođenim kćerima

Jeste li mi anđeli kćeri moje nerođene, igrate li se u kolu jeruzalemskom sa braćom i sestricama svojim nebeskim, da li vam je Otac nebeski izgradio šatorčić u kome mi se nadate i jedva čekate da mi pokažete igračkice koje vam je od drveta izrezbario sveti Josip. Je li vas Isus obukao u sveto iznenađenje lutkice mojih snova. Ukazujete li se u snu duši srca mog, svome tati zemaljskom, o mili osjećaji ne znam jer ne znam ni gdje me to voli posebna duša Kristova samo meni suđena. Samo vas dugo predugo sanjam, samo vas imam kao svet osjećaj anđela i to će trajati sve dok postojim i ne osjetim ručice nježne na licu svome upalakanome kako mi brišu molitvene suzice. Igrajte se anđeli, ja vas ipak osjetim i vidim u svakom bliskom djetetu bližnjih. Igrajte se na livadama nebeskim tu u mome srcu razigrajte se, bolni i nesretni, ne mogu postati majke, ali vole kao majke.

💌ANA EMANUELA, Bilaj, 31.05.2018.

Zaručniku duše

Neka te zbog ljubavi
moje vjere u autentičnu dušu
probude anđeli
koji prinose moje molitve
Tronu Božjem.
Neka te milosna voda iz njihovih
bijelih krila okrijepi
i ohrabri za ono što te čeka
ispod križa mog kojeg
ćeš ljubiti kao
neke svete stvari.

Ja ću ukrasiti svoje uvojke,
obući ću cvijetne cipelice,
bosonoga ću prošetati
rosnim livadama za tebe!
Ukrasit ću te melemnim biljem
ljubavi moja!
U ruho ružarijsko obući
ću svoje trnje.
Radovat ću te dušom,
opjevavati ću našu ljubav
ja žalosnica u tijelu.
Hoću jer ti kojem se nadam,
zaslužuješ brižnu ljubav vječnu.
Ljubav darovnu,
koja ima ono nešto u sebi
što čovjeka blagoslivlja
svojom molitvom.

Zaručnik si moje duše već dugo,
snivam te na obalama samotnim,
vidim ti oči koje me znaju oduvijek,
vidim ti krunu ljubavi koju za mene čuvaš.
Mene koju ćeš naći kao onu
koja voli sve ono što ti voliš.

Čovjek si anđeoskih vrlina,
lađa odmorišta moga bola.
Onaj koji razumije bez da pita.
Sve o meni znaš,
jer me sanjaš.
I ja sam baš takva kakvu želiš za zauvijek.
Ne oslanjaš se na savršenu vanjštinu,
mada sam ja za tebe sva puna ljupkosti.
Ljubilica si moga križa,
čin tvoj radovati će Gospodina.

Anđeoska dušo,
u milosan čas
radovati će se roditeljke naše,
plesati će kolo svatovsko,
radost će majkama našim
oblijevati srce
jer smo mi nađeni kao
princ i princezica
u ljubavi nad ljubavima.
Bogorodica će plakati suzama radosnicama.
Slađano moje
praviti ćemo nebeske svate!
Pridružit će nam se oni koji su
moju vjeru u nas voljeli.
Osjeti mi dušu, svu me zavoli,
da me prestane boljeti nepravda.
Budi anđel pravde,
budi mi ljubav od Boga, amen.

Ono što u duši nosiš,
time me okruni.
Suzama radosnicama kao biserima!
Ljubav će nam biti vječno svjetlo,
sjaj neugasivi!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj, 30.05.2018.

SHVAĆANJE KRIŽA

U samotnosti sam shvatila da je jedini smisao moga križa, da on dok krvarim po milosti Božjoj pjesmom nade tješi potrebite! Ni Krist nije imao zemaljsku sreću, bio je sreća bolnima. Raspeta ljubav je i ova moja ljubav, koja je sljubljena sa svetim ranama koje suzama želi zacijeliti. Nije mi dano bezbola, ali bol moja nikada neće postati nezahvalna, iz okova će mojih uvijek mirisati blagoslov. Shvatila sam da sam drugačija, a opet tako jednostavna princezica Kristova. Moj život nije moj, volja je Božja. Zato ću disati u nadi da je Nebo moj bezbol, moja vječna sudbina. I ne treba me žaliti, nisu Kristovi za žalenje. Treba me samo blagosloviti, za ustrajnost pod križem za mene se pomoliti. Molitva je dar najlipši. Nju vam uvijek od ❤ Bogu uz pomoć svetu prinosim. Milost je rajska križ shvatiti.

💌Ana Emanuela, Bilaj 30.05.2018.

KĆER JERUZALEMSKA SLUŠA GLAS OCA SVOG NEBESKOG

Glas tvoj me doziva, da me pouči svetom. Abba Oče u naklonu tebi Bože klikće moja duša. Radujem se ljubavi tvojoj bliskosti moja ljubljena. Kćeri i sinovi Jahvini trebaju se ponašati kao uzorna djeca Božja, trebamo biti sretni jer smo prozašli iz tvoga neiscrpnog milosrđa. Trebamo svoje boli prikazati kao utjehu bolima napaćenih grešnih duša u Čistilištu, kao melem nerođenim dušama, koje pate zbog pobačaja. Trebamo svoje boli darovati kao molitveni vapaj Bezgrešnom začeću i kao melem ranama Kristovim. Znam Oče voljeni da križ ima značenje ljubavi. Da se u patnji očituje sveto čudo. Znam da svaki molitveni zaziv suza, postaje nada i okrijepa za one koji te nisu spoznali. Znam da svjedočanstvo iskrenih vjernika ima moć koja prelazi sve prepreke, jer ljubav krijepi, ljubav krila blagoslova ima, umi ozdraviti, umi iscijeliti, umi zagrliti, umi biti ondje gdje se ljudi osjete ostavljeni i razočarani... da bi donjela radost svetog vjerovanja. Izbavi nas vjero naša iz okovanja, molitve naše neka arhanđeli sa anđelima svetim tebi na Prijestolje prinesu. Abba Oče neka pjevaju čista srca ponizna, trube Sionske neka nam navijeste uslišanje, amen!
Od srca tvoja Ana Emanuela,
Bilaj 30.05.2018.

BOŽJA RIJEČ KAO DAR MILOSNI

Nitko ama baš nitko
ne može mi ukrasti
ono što mi je Bog darivao
po svojoj svetoj milosti...
Neka su raskrvarili
moj križ koji trpi snagom
vjere i ljubavi,
neka nisu vjerovali
mojoj boli koja ljubi Božju Riječ,
to sada više nije bitno...
Riječ mi je darovana jer sam
je više od sveg na svijetu ljubila,
i za svetim čeznula.
Ona kao nadahnuće već dugo dolazi
u pjesmama novim, molitvenim...
nekoga uz mene da utješi...
Zna me Bog po molitvi suza...
Zna me Bog po otkucaju srca.
Znao je odabrati okovanu tijelom
da bi oslobodio one okovane dušom.
Slobodna ptica je moja duša,
ona ptica kojoj ne vide krila,
ali pjesma njena kaže
da ona iz kaveza umi letjeti
snagom vjere i ljubavi!

ŽIVIM JER NE ZNA ZLO TAJNU LJUBAVI

Pogubljena u životu...
drhtavih krila prilazim
svemu onome što
disanje od mene zahtjeva.
Donosim mogima osmijeh Neba,
ja sva od bola satkana.
Prah me zemaljski zaista guši,
piljak do piljka u kostima,
žari me nelagoda vječita.
Da se sasujem u hrpicu htjele bi te boli.
Da postanem ništa...
ali ne zna zlo tajnu ljubavi;
Da se sa mnom nahrane jadni crvi,
mislim da bi se u tom činu
pretvorili u leptire.
Sve se preporodi što iskrena duša
dodirne.
Tako da ja ne mogu nestati...
letjela bi i mrtva...
Pretvarala bi snagom vjere u Krista
sve ružno u lipo...
Iz ovih užeglih kostiju napaćenih...
ne bi izvirala vatra i trnje...
već voda Jeruzalemska i ruže anđeoske.
Takva su moja vjerovanja...
vjerovanja one moje istinske postojanosti
u kakvu me je Krist položio. 

IMA TE

Ima te...
tu na livadama moga cvjetnog srca...
Ima te...
tu gdje ja bježim
u trajno nestajanje moga bola.
Ima te,
tamo gdje me nitko ne poznaje,
osim Tebe!
Ima te u tužnim kapima
mojih suza...
Ima te kao mir u teškom uzdisaju
moje ožalošćene duše,
sa mnom dišeš ove tužne dane.
Tu gdje si ti dodir je krila leptira,
koji je obojio svoja krila
mojom vjerom u ljubav...
Bojiš ovaj svijet sivi...
bojiš toplinom vena,
krvlju koja poput rijeke života
teče mojim molitvenim venama....
Ima te ljubavi sveta,
tebe ima da oživiš
u meni pjesme utjehe!

ANĐELU KOJI ME DOZIVA

Hoćeš da budem poput tebe anđele,
hoćeš da uronim u Nebo
snagom ljubavi,
hoćeš da se oslobodim tjelesnosti!
Šalješ mi svete ptice
pjesmom da me podignu ka tebi,
da nam bar duše budu licem uz lice!
Hoćeš da napustim okove dok snivam,
hoćeš da osjetim kako sam voljena
pod ovim nebeskim zvijezdama
iz kojih me bolnu blagoslivljaš!

Hoću i ja biti krilata, blagoslovljena,
biti ove noći spokojna…bezbolna…
Hoću anđeoska bliskosti
biti u svijetu gdje nema
neispunjenih molitvi.
Ako možeš ti moj san stvarnim učini.
Ako možeš za moj očaj se pobrini.
Ako možeš ti me zadrži u krilima nebeskim.
Ne budi onu koju boli,
koja zalud voli!
Ne budi oči rasplakane…
Ostavi me tu odakle me dozivaš dugo…
ostavi me tu u krilima čuvara,
neka se sve o meni uspava…
jer tužno je da znaju da je ljubav
u okovima postojala…
da nije bila ljubljena…
već izrugana, bolom bičevana
otkada za sebe zna.
Prekrij bijelim krilma sjećanje na mene…
mir samo mir nek ostane, amen.

Ana Emanuela, Bilaj 25.05.2018.