Vjera mi dopušta da te sanjam, da o tebi brinem... da te blagoslivljam, da ti u molitvi ukrašavam ime, tražim krila bijela i zovem slađani anđele! Vjera mi dopušta da te dozivam u odmorište svoje duše. Vjera mi ranjenoj dopušta melem, vjera mi nevoljenoj dopušta ljubav. Vjera mi razočaranoj, dopušta očaravanje. Vjera mi dopušta maštu i san, misli o ljubavi nad ljubavima. Makar se sve moje vjerovanje dogodilo tek kada vječno sklopim oči, ja te neću iz čežnje duše ispustiti, samo katkad kroz nedostajanje u suzama. Vjera mi dopušta puno radosti u žalosti, u sveta izenađenja ja ću k tebi anđele doći. Milostiv je Gospodin onima koji rado za ljubav umiru. Bilo bi najbolje po mene, da se i ne budim, da odem u tvoje vječno tople grudi koje grle krilima u kojima sva moja bol nestaje, tuga prestaje i ja uistinu postajem ja sva blagoslovljena, mirisna, voljena, prihvaćena, jedna jedina čuvana za zauvijek! <3
Nema komentara:
Objavi komentar