VOLJENA U KRILIMA ANĐELA

O:) moj tebi sam bar beztežinska...
samo ti me zoveš voljena! <3
Ostalo mi vjerovati da je moja ljubav tvoja brižna krila!
Ostalo mi sveto vjerovanje da si mi budnost.
Ima li lipšeg dara od vjere da mi u Nebu ispunjavaš želje!
Prinosiš me bolnu Gospodu...
Kažeš mu čuvao sam je, koliko dalo se...
zemlja joj je ukrala krila, trebala je letjet uz mene!,
nije za zemlju krik nebeske žene. 

POVEDI ME ANĐELE U RAJ

Pssst O:) mogla bi te tuga moja čuti, moja bol, moje rane, moje mane! Mogle bi ti zaprijetiti moje zemaljske boli, o ne nemoj tako da bude, neka se krilima rajskim čude, dušu moju neka upiju, pod humak hlađani može drugo sve. Bolnoj pripada rajska poljana, drvena kućica u cvijeću i jezero ukrašeno onim njenim molitvenim suzama i letom svetih leptirića... Iz tajnosti ljubavi bolu me ukradi, nitko neće ni primjetiti da me nema... ionako sam dušom ja daleko od svijeta ovoga. Za tijelo sreća da nestane, da u prah vrati se, Jahve neka čini novo postojanje moje, volila bi sa tobom zaplesati ples na dugi, na pamučnim bijelim oblacima jeruzalemskim skriti se od ovog svijeta, od proloma sivih oblaka i munjevitih gromova.
Bilaj, 27.09.2016.

♡VJERA MI DOPUŠTA♡

Vjera mi dopušta da te sanjam, da o tebi brinem... da te blagoslivljam, da ti u molitvi ukrašavam ime, tražim krila bijela i zovem slađani anđele! Vjera mi dopušta da te dozivam u odmorište svoje duše. Vjera mi ranjenoj dopušta melem, vjera mi nevoljenoj dopušta ljubav. Vjera mi razočaranoj, dopušta očaravanje. Vjera mi dopušta maštu i san, misli o ljubavi nad ljubavima. Makar se sve moje vjerovanje dogodilo tek kada vječno sklopim oči, ja te neću iz čežnje duše ispustiti, samo katkad kroz nedostajanje u suzama. Vjera mi dopušta puno radosti u žalosti, u sveta izenađenja ja ću k tebi anđele doći. Milostiv je Gospodin onima koji rado za ljubav umiru. Bilo bi najbolje po mene, da se i ne budim, da odem u tvoje vječno tople grudi koje grle krilima u kojima sva moja bol nestaje, tuga prestaje i ja uistinu postajem ja sva blagoslovljena, mirisna, voljena, prihvaćena, jedna jedina čuvana za zauvijek! <3

NEKA SE MOJA LJUBAV VRATI NEBU, neka je upije sjaj zvijezda

 

Dao Bog da me što prije upije sjaj zvijezda, one su ćutljive, ali pune utjehe i dobrima i lošima. Trebala bi duša u Nebo da se vine, da za sve brine. Beztjelesna kada postanem, javit ću se onima koji me ljube i onima koji me sude, sve zbog ljubavi. I shvatit će me, mrtve uvijek shvate, po dobroti pamte. Krvari moje sve i suze moje u očima ko u Nebu zvijezde zatrepere , OBEĆAJEM: zaboravit će moju bol, porotnici moji i sudije, pamtit će me samo oni koji su me uistinu znali; kao lik nebeske nasmijane žene, koja je bila sva u trpljenju zbog Božje ljubavi i zagrljaja Duha Svetoga. Voljela sam i kad sam bila izrugana, ničija, nevoljena, osuđena, neshvaćena... voljela sam jer sam uvijek bila sluškinja Božja, mnogima se darivala, od mnogih srp zadobila, ma neka, ostajem ja blagoslov potrebitima! Tko da nesavršenom tijelu sudi, moj križni put ne razume neuki ljudi... ne treba meni to, ne treba ljubavi rana sto i da iz suza me izgriza zemaljska bol, svakom sam sreću kao milost Božju dozivala pa makar ja u tuzi plivala. Vratit ću se, samo što nisam, tamo gdje moja duša pripada, upit će me zvijezde, moj sjaj biti će utjeha. Poznati će moju ljubav po suzama ganuća, jer je svaka moja pjesma pisana da bude melem ranjenima. Možda je i meni posljednja postaja, možda se bolna bliži bezbolu, smilovanju Božjem. Dao Bog da se vinem u visine, da o meni ova zemaljska bol ne brine, ljubav nebeska bolje to umi. Samo Jahve može meni da sudi, jer sam njegova kćer Sionska, jer ljubim sveto više od ičega. Usnut ću ja u zagrljaju Isusovom, možda se ne probudi ona koja ovom svijetu ne pripada. Dao Bog da me potraže u zvijezdama.

©Ana Emanuela Šimunić , 26.09.2016.

I SUZE SU MOLITVENA ZRNCA

I suze radosnice i žalosnice meni su molitvena zrnca, nikada kraj molitvi mojoj neće doći. Žalosna i radosna otajstva duša će na svoj način Bogu prikazivati. Bolom i ljubavlju, drhtajima srca... <3
©Ana Emanuela, 24.09.2016.

ANĐELE LAMPION MI NADE UPALI

 

Još jedno dočerkano jutro u nizu , zora bijela koja na moje trepavice san spušta... Dan me uspavljuje, bol se umorila, dan je zvijezde noći sakrio, sunce je milosno za sretne ... A ja, ja se nebi iz ljubavi svete sad ni budila. Možda se sve moje ostvaruje samo ispod spuštenih trepavica gdje duša unatoč plakanju tijela sanja vječne osmijehe. Anđele ti samo lampion sveti upali, bdi kraj mene u pamučnoj mirisnoj postelji, pjevaj mi uspavanke svete, kaži mi o onom što dolazi... Prekri me krilima baršunastim, blagoslov Neba da osjetim, zadrži me snagom ljubavi u utjehi. Amen.
Čuvaj me, čuvam te! <3

STAVI ME KAO ZNAK NA SVOJE SRCE

Miss you my true love, my only angel heart