NEBESKA ŠAPTAČICA, Ana Emanuela

,, Teško je živit kad ti je svaka sekunda bolna, osuđenička... ali je hrabrost imati nadu u izdržljivost koju ti pružaju molitvene ruke i srce puno ljubavi. Jednom sve prestaje, a ostvaruje se samo ono za čim smo istinski čeznuli u gorljivoj molitvi Bogu. Zato u svojoj patnji, uzimam križ VELIKI... smijem se, tješim druge u sred svoje tuge, zaplačem jer imam pravo na bisere sudbine, osjećaje tijela, duha i duše. Eto iskrenost mi je sve, znaju to oni najbliži ljubavi i patnji ...mojoj...a ponajviše moj anđeo čuvar nebeski poslan od Gospoda da me drži kad bol me žeže krila mi rajska daruje. Ako u bitki ovog života padnem, uspravit će me sveta vjera, ako i polegnem svoje tijelo pod humak hlađani, odmorit ću se i pasti u ruke ozdraviteljske. Neće biti više vremena plakanja, o neće, sve će biti puno sreće, jer duša moja ne umire, Bogu u zagrljaj miline ide. A to mi je želja najveća, da se smirim, da u Raju živim svoja vjerovanja. Jer Zemlja me obolila, nebrojeno puta moj duh pun ljubavi nebeske rasplakala, razočarala, pa ne žalim odlaska... Onima koji su me volili i razumili utjeha ću i sa Nebesa sveti biti, ko anđeo ću im doletjeti, u noći ću pratiti zvijezde njihovog srca koje sjaje za naše vječne svete kontakte.,,