VJERA U LJUBAV

Stvaramo svijet u sebi, jer ondje je netaknuta priroda, odmorište našim dušama, voljeno mirisno moje. Ljubav je dio nas, nema traganja više, molitva u nama diše, suze nam Bog briše. Srna i jelenče njeno stasito na izvoru Kristovom ispijaju vodu čiste ljubavi, blagoslovljeni smo u tom činu iskrene predanosti jedno drugome. Bog se raduje, našoj vjernosti, našoj predanosti njegovom božanskom planu za nas. Nemamo mi čitav svijet, što će nam raskoš zemaljska, mi imamo mali kutak Raja, koji je u nama, hram Duha Svetog smo. Katedrala njegova naše je srce, on lebdi obalama naših duša i upućuje nas u istinu. Osluškujemo ljubav, nama je dovoljno. Iz molitve i vjernosti Bogu doći će blagoslov na sva naša životna područja. Sreća dođe bolnima i uplakanima kada traže milosrđe Božje i zahvaljuju mu unaprijed za ljubav i zdravlje. Hvala ti što moliš sa mnom , hvala ti za sve geste iskrene. Čuvan si u srcu i mene u tvome srcu puno ima. Prija nam rajska milina moj anđele. Ljubav je moja za sve, posebno za BOGA i tebe. Moja duša neka svijet nadahnjuje, neka liječi potrebite notni zapis moga srca, moje duše. Neka dobrostivi Bog udjeli svoje svete darove svima, ljubav samo ljubav spašava od svijeta poganoga. Pravedne škropi presveta krv Kristova, nju blagoslivljajmo i u svoj krvotok primajmo. I svijet će postati onaj izgubljeni Raj, jer svijet je u nama. Obnovimo zavjet ljubavi. Savez sa Bogom, da ga nikada ne napuštamo, da ga nikada ne iznevjerimo. Duga neka sja u našim vapajnim grudima, sve do vječnosti gdje ćemo se licem u licem vidjeti, djelima ljubavi darivati. Poklonimo se Bogu ljubavi moja, da presvete rane njegove zacijele, za razapeće oproste. Poklonimo se KRISTU svi u ime svete ljubavi! Samo ljubav, samo mir neka živi u biću našem, amen. 👩‍❤️‍💋‍👨

SJETI ME SE!

Sjeti me se, kada dišeš... možda sam zrak...
Sjeti me se kada ožedniš, možda sam voda...
Sjeti me se kada spavaš, možda sam san...
Sjeti me se kada voliš, možda sam ti ljubav...
Sjeti me se kada te boli, možda sam ti melem...
Tajna skrivena...
Sjeti me se, uvijek me se sjeti...
Postojanošću svojom ti se mene sjeti...
Jer sam duša skrivena u valima osjećanja...
Jer sam skoro nevidljiva... nedokučiva ovome svijetu...
Sjeti me se, jer sam možda dio svijeta, dio jave, dio sna...
Možda sam nadprirodna pojava,
možda ona koja se u prirodi skriva kao šapat nadanja.
Sjeti me se, jer ću učiniti sve da ti molitvom boli olakšam.
I ako ćutim sjeti me se...
I ako srcem ti pričam...
Uvijek me se sjeti da ti radost budem...
Upamti mi ime...
uvijek me se sjeti...
Postojim za utjehu, jer me stvorio Onaj od vječnosti...
Onaj koji nas poziva da postanemo blaženi...

VOLI ME, ZACJELI ME ILI ME PUSTI DA BOG U MILOST PRIMI ME

Navikni se, shvati da nemam krila, moja ih je duša ranjenima podarila... a kako su mi samo perje melemno znali trgati, čupati, krasti i oni koji nemaju pojma o ljubavi. Ako već hoćeš da letim, zadrži me u svojoj ljubavi, voli me drugačije od svijeta, drugačije od obećanja, voli me djelima iskrenog srca, ljubi mi mane dok drugi su mi sol na užarene rane. Ili me pusti, molbenicu Duhu Svetom za moj spokoj izusti, mogu ja i bezkrilata kroz ove pustinje pijeska da se nagutam pa da u smrtnom plamenu ugledam oazu nebesku. Znaš da u suzama ću vapaja uvijek vidjeti krila anđela, i nezbrinutu Bog nagradi kad prestanu otkucaji zemaljski, On rado prima molitvenu dušu u Nebesa svoja. Uvijek imam kuda, kada sklopim uplakane oči... pjesma o ljubavi i vjeri mene spašava, dopušta da bolna sreću dosanjam, odvodi me tužnu u svijet Božje milosti, radost da osjetim, sjetim se da su razočarani u Raju očarani.

http://www.poezijaonline.net/voli-me-zacjeli-me-ili-me-pusti-da-bog-u-milost-primi-me/

http://webstilus.com.hr/index.php/knjizevnost/133-poezija-poezija/5158-voli-me-zacjeli-me-ili-me-pusti-da-bog-u-milost-primi-me

POSTALA BI GOSPODE ČUVARICA SVOGA ANĐELA

Kada bi bar suze molitvene mogle izbrisati moje zemaljsko postojanje... da se moje tjelesno rastopi od plakanja, da ode duša pod oblake, oslobodi se okova. Kada bi bar prestalo stradavati moje utješiteljsko srce, kada bi se duša smjestila u krila bijelog anđela, koji me odavno u ljubav vječnu poziva. Evo sad bi pristala, polegla bi dušu u mirisna krila, uspavanka bi mi vječna bila pjesma anđeoskog srca. Kao da sam tražila išta zemaljsko za sreću, o nisam. Ljubav je moja kućica duše, ljubav je moje blagostanje, moje zdravlje. Otići ću i ja živjeti u svijet koji je za mene. U oči koje me nutrinom vide, u srce koje brine, u usne koje sveto ljube, u ruke koje brane, ne ispuštaju, nosit će moju dušu noge stasite, živjet ću dušom u anđelu. Jer ljubav ljubavi na Nebu dopuštaju. Nemam kuda izranjavana od zemnosti, nemam kuda moja tajnosti. Gospode imam neobičnu želju, bili mogla čuvarica anđelu čuvaru biti, u njegovim krilima živjeti, meni trajna ljubav fali, uz ljubav želim stalno disati. Zafali li anđelima milovanje krila, šaputanje volim te!? Želim se odužiti ovom šapatu u srcu, ovoj tajnosti svetoj koja kaže voljena si Ana, nisi nikada ostavljena i sama. Pazila bi na svog anđela ljubavi, moram mu zahvaliti što me savršeno nasavršenu voli, što se sa Neba za mene moli. Abba Oče, pusti me u krila sanjiva, da prestanem biti ranjiva, amen! 

VOLJENA U KRILIMA ANĐELA

O:) moj tebi sam bar beztežinska...
samo ti me zoveš voljena! <3
Ostalo mi vjerovati da je moja ljubav tvoja brižna krila!
Ostalo mi sveto vjerovanje da si mi budnost.
Ima li lipšeg dara od vjere da mi u Nebu ispunjavaš želje!
Prinosiš me bolnu Gospodu...
Kažeš mu čuvao sam je, koliko dalo se...
zemlja joj je ukrala krila, trebala je letjet uz mene!,
nije za zemlju krik nebeske žene. 

POVEDI ME ANĐELE U RAJ

Pssst O:) mogla bi te tuga moja čuti, moja bol, moje rane, moje mane! Mogle bi ti zaprijetiti moje zemaljske boli, o ne nemoj tako da bude, neka se krilima rajskim čude, dušu moju neka upiju, pod humak hlađani može drugo sve. Bolnoj pripada rajska poljana, drvena kućica u cvijeću i jezero ukrašeno onim njenim molitvenim suzama i letom svetih leptirića... Iz tajnosti ljubavi bolu me ukradi, nitko neće ni primjetiti da me nema... ionako sam dušom ja daleko od svijeta ovoga. Za tijelo sreća da nestane, da u prah vrati se, Jahve neka čini novo postojanje moje, volila bi sa tobom zaplesati ples na dugi, na pamučnim bijelim oblacima jeruzalemskim skriti se od ovog svijeta, od proloma sivih oblaka i munjevitih gromova.
Bilaj, 27.09.2016.

♡VJERA MI DOPUŠTA♡

Vjera mi dopušta da te sanjam, da o tebi brinem... da te blagoslivljam, da ti u molitvi ukrašavam ime, tražim krila bijela i zovem slađani anđele! Vjera mi dopušta da te dozivam u odmorište svoje duše. Vjera mi ranjenoj dopušta melem, vjera mi nevoljenoj dopušta ljubav. Vjera mi razočaranoj, dopušta očaravanje. Vjera mi dopušta maštu i san, misli o ljubavi nad ljubavima. Makar se sve moje vjerovanje dogodilo tek kada vječno sklopim oči, ja te neću iz čežnje duše ispustiti, samo katkad kroz nedostajanje u suzama. Vjera mi dopušta puno radosti u žalosti, u sveta izenađenja ja ću k tebi anđele doći. Milostiv je Gospodin onima koji rado za ljubav umiru. Bilo bi najbolje po mene, da se i ne budim, da odem u tvoje vječno tople grudi koje grle krilima u kojima sva moja bol nestaje, tuga prestaje i ja uistinu postajem ja sva blagoslovljena, mirisna, voljena, prihvaćena, jedna jedina čuvana za zauvijek! <3