BOXIĆ SEBEDARJA

Potrebiti uzmite, bogati udijelite! Svako bi selo, mjesto i grad trebalo imati ovakav humani plemeniti boxić pokraj 💒, kutak sebedarja! ❤ 🙏🏻🕊

I BEZ NAS SE ŽIVOT NASTAVLJA

I bez tebe i bez mene...
može život dalje krenuti...
I bez mene i bez tebe,
neće cvijeće uvenuti.
Netko će ga ubrati,
vodom spasenja natopiti.
Vidiš mileno da smo prolazni.
Ali trag ljubavi nasljedničke
neće se iz srca izgubiti.
Jer nekom smo davno rekli,
čuvaj ono što ti Bog dade,
miluj latice i blagoslivljaj vodu pitku
koja ti život daje!
Može proći zemnost,
može utihnuti naš glas.
Ali Božji u ljudima neće nikada.
Jer smo vjeru svetu u srca utkali,
snagom molitvene ljubavi!
Sve što ljubav zapiše,
Bog djelom blagoslovi!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 3.06.2019.

ZAHVALA LJUBAVI DUŠE MOJE

Ljubav mi je hlad, užeglim ranama. Vjera mi je mirisno stablo u dolu, kraj kojeg se lanešca igraju i navještaju skakućanjem svojim plodonosnu ljubav nad ljubavima! U skrovištu tajnom prebiva onaj koji me naziva golubicom svojom i mio mu je moj glas. Vjernost i čestitost mu je kruna. Djetinja je duša ljubav moja, zaigrava me i pjesmom me tješi, vjerujem mu kad mi kazuje kroz nadu da me voli i kad ga na izgled nigdje nema. Ljubav prije svega oživljavamo u sebi, da bi je zahvalno prihvatili od Svevišnjega. Koliko godina tebe u meni, anđel il čovjek si, ali postojiš i savršeno znaš bolnu voljeti. Slađano, blagoslovljene ti molitvene ruke, gdje god za mene molio i radost mi u žalosti poklonio.
Sa ljubavlju tvoja Ana, Bilaj 3.06.2019.

POGLED NEBESKE ZAŠTITNICE

Ukrali bi me, ali ne mogu,
tvoje oči nebeske moje
boli gledaju!
A što majka presveta vidi,
ona blagoslovi,
ona svoga sina milost isprosi.
Na izgled se ne vidi,
cvijeće duše moje,
jer me ovo trnje snažno bode.
Ali te su rane trnovite,
tek mjesto za sjeme,
izrasti će ruže kada
suza Gospina krene!
Zna me Bogorodica,
kao dijete svoje.
Zna Presveto srce kada
mač do mača probode.
Pogledaj mi srce majko,
obasjaj mi dušu suzom svetom.
Sa Duhom Svetim
siđi u nježni zagrljaj.
Svoju patnju, kad sjedinim
sa zjenicama tvojim,
ja pod križem rado postojim.
Jer sva patnja iz ljubavi vrijedi,
zbog milosti Kristove ne blijedi.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 3.06 2019.

VAŽNOST GOSTOLJUBLJIVOSTI

Imaj uvijek mjesta za ugostiti mir, ljubav, prijateljstvo, radost, slavljenike, putnike, bolne i neutješene... Gostoljubivosti ne zaboravljajte jer njom neki, ne znajući, ugostiše anđele!(Hebrejima 13,2 JB). Bogat si kada u svoj dom imaš koga ugostiti, tada stolice bivaju tajnom pozlaćene i blagoslovljene. Inače one trule i nagriza ih brša. Blago onima koji svoj dom smatraju važnim za susret sa bližnjima i raduju se zajedništvu! U toj kući uvijek će se čuti omladina i srca malene dječice! U toj kući uvijek će mirisati na Božji blagoslov!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 2.06.2019.

BOL RUŽAMA UKRAŠENA

Željela sam samo jednu malu ružu,
željela da je suzama poljevam,
pa da iz nje zbog ljubavi autentične
izraste čitav grm ruža,
željela sam da imam anđela za muža,
da me brani istinom!

I slično se dogodilo, u sred trnja mog!
Krila su sveta doletjela,
nad tijelo ovo ko nad kolibicu malu,
u krhkom stanju.

Anđeo Božji, iz tajnosti
ukrasio je žalosnicu
učino od mene radosnicu!

Koliko Jeruzalemskih ruža,
na moje trnje je stavio,
koliko je samo snažno mene branio!
Svjetlošću me grlio, molitvom boli ljubio!
Samo Bog zna to,
koliko mi je hrabrosti trebalo
da ustanem,
da od života ne odustanem!

Osjećaji i vjera su sve što imam,
ali i sve ono što uistinu trebam!
Bog je darivatelj duše moje,
njoj je sve molitve ispunio,
a tijelesnost će proći...
ja ću u milost molitvenu doći.
Ugledati ću bezbol u novom
tijelu, biti ću kakvom me Bog
poželio, a ne kako me je
robovalo zemaljsko.

Anđel će me u ruže svu položiti,
i proći će vrijeme trnja.

Od ❤ Ana Emanuela,
Bilaj 2.06.2019.

MOLITVENI OLTARIĆ MOJE DUŠE

Moja bol je gorka, ali joj je slatkoća danonoćni razgovor sa Bogom tu u nutrini srca moga, u kojem se događa čudesan blagoslov mojih okova. Sve postaje melodično i rasplesano, ja žalosnica bivam Kristova radosnica, nadjačavam bol snagom vjere, obećanjima Svevišnjeg se povjeravam. Živ mi je svjetlosni samostan duše, tamo je moj molitveni oltarić i svi sveti mole sa mnom, jer su dobrodošli nebeski gosti u moju dušu. Sebe zaboravljam, jer dišem zbog Božje volje i da vidim isprošena čudesa. Moje uplakane oči zasijale su puno puta uslišanjem za druge i tad odlaze mog križa tuge. Istina je da i ja želim oslobođenje od okova, ali to dajem na volju Očevu, kroz milosne zračice ljubavi Kristove koje mi daruju mir i prihvaćanje trpljenja. Kada svi oni koji su čiste duše i srca budu uslišani, na kraju ću biti i ja. Jer su vjerni Gospodinu, uvijek uslišani, u osrčju svetog Neba. I dao Bog da uspijem izbaviti se iz svih napasti, čineć poniznu žrtvu za Isusa. Svaka kušnja, i odgovor ustrajati ću, je ljubav za Krista. Svako pokajanje milosna ljubavi primi od mene i mojih bližnjih u svoje Presveto srce koje bolnima i poniznima prašta. Izbavi nas iz žalosti, naša jedina radosti, zaustavi snagom Duha Svetoga sve sile Zmaja Poganog, jer sila Životvorca jedina je pobjedonosna. Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 1.06.2019.