Tražih tvoje oči...
oči utonule u nebesko...
Tražih otkucaje tvoga srca,
dok se molih Presvetome...
Tražih i tvoje ruke koje se
mole za mene...
I tražih stopala hodočasnička,
vjerna Evanđelju.
Oštri su valovi rijeka...
zadale zalutale oštre grane meni...
Raskrvarile me... dok sam
vjeru u tebe ljubila.
Ali nisam te anđele ipak iz duše izgubila.
Krvarim za Krista i nas.
Nisu milo za moj plač krive tvoje oči.
Nije milo za moje rane kriv tvoj mač.
Nisi ti kriv što sam te tražila
u krivim ljudima...
Ti mi nikad nebi zario mač u grudi,
ti si uvijek bio u meni kao melem.
Nasmijavao me i kad mi nije bilo do smija.
Tvoja sveta ljubav meni prija.
Zbog tebe sam ostala djetinja u duši.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 10.11.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar