Mali grob, tako mali da
stane na molitvene dlanove...
to je grob majki koje su
djecu anđele u Raj poslale...
I kako ne čuti taj plač nerođenih...
kako ne čuti mama fališ mi...
kad je puna zemlja onih koji
odlaze prije nego su lica roditelja nasmijali.
Svijete probudi se,
muško i žensko Bog stvori da vole se,
da djecu kao sveta plemena imaju,
to nam je smisao življenja.
Biti umnoženi na slavu Bogu Živome.
Sjeti se ženo koja imaš grijeh abortusa,
kako nerotkinja snažno djetešce želi,
sjeti se da život je čudesan dar,
od vječne svete ljubavi.
Zato Ne ubij!
Zato se pokaj,
ranjena si grijehom... ali ne nećemo suditi.
Bog ti zaboravlja grijehe,
ne sjeća ih se u ispovijedi više...
i zato pusti da Duh Sveti
nov život u tvojoj utrobi zapiše i
moli za nerotkinje,
da postanu majke.
Pomozi im...
raskajana žena to najbolje umi,
kada počne bol križa da razumi.
Od 💓 Ana Emanuela, Bilaj 18.09.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar