Nije ona morala skrivati svoje godine i od 40 je izgledala kao curica, ali rane je skrivati morala tim duhovnim osmjesima i bjegom u pjesme u kojima su joj krila cjelivala. Da je bar bilo ono što je vjerovala na ovom svijetu, ali sve je to dolazilo sa onog svijeta koji ju zove. Bilo bi dobro da se sve o njoj uspava, osim ljubavi koju dariva i da se drugi vole i poštuju više, nema veze ako ona prestane da diše, ipak je poučavala o istinskoj ljubavi, tko hoće neka u srce prisvoji i tako voljeno biće ljubi. Nema veze ako joj ime zaborave, nema veze ako se njoj ništa ne usliši, ona je ionako bila ono što je zazivala, ljubav molitvena, ali ranjena. Isus sve na novo stvara, On je njen umjetnik, ako je dobro ovo krvarenje, neka me Gospodine koliko ti želiš u mučeničkoj haljini, a ti odaberi novu boju kada dođe vrijeme da ove patnje odu, jer sve prođe i bolest će, zdravlju tvome vjerujem. Ako mi je vrijeme za Nebo ka sebi pusti me i oprosti za sve moje grijehe, propuste... ako mi je živjeti ne znam što na to reći... možda je ovo ipak put ka sreći. Isuse misli ti, jer ja ne znam misliti, ne znam kud krenuti. I tko sam ako na svijetu ne mogu dodirnuti sve ono što ljubi mi duša. Zar mi baš bolest može sve to oduzeti i duhovi straha i nemoći, zapovijedi im da odu ukroti ih. Ljubljeni što želiš učini mi, puna sam pitanja a najbolje mi da prešutim. 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 3.06.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar