Uvijek te čekam i uvijek mi doneseš radosno lice svoje u našu tajnu kućicu. Tvoje su ruke u sasvim obične dane pune cvijeća za mene, nazivaš ih ljubavčicama. O kako si voljen moje pitomo srce, moja prisnosti, moj smiraju, moja blagosti. Bez tebe mi nema sjaja u očima, zato je Bog dopustio da te vjerom ljubim, da te imam kada do kosti boli. Znaš mileno boli su zaprijetile gadno i htjele su me nagovoriti na smrt, a ja evo živim nas u molitvama svojim. Ipak te imam u sebi, za stalno, tebe ne krade od mene nitko, srastao si sa ranama mojim. Izredit ćemo našu kućicu, uzvjerovat u sveta obećanja, izdržati bol... jer doćemo si hoćemo kada to Duh Sveti navijesti. Ljubav nije za biti sama, kada živi od darivanja sebe. Ostajem u vjeri da si samo moj junačan vitez, da si drugačiji od svjetovnih, da moju ljubav oslikavaš u sebi. Zvat ću te slikar ljubavi.... sve moje oslikavaj u nutrini svojoj, jer dragosti samo u nama je naš stvarni dom, kućica topla puna osmjeha djece. Da izgleda da su mi ukrali pravo na sve, al to je privid križa, Bog mi tebe kao nagradu trpljenja daruje, tako što vjerujem postoje oči koje mole za mene... osjećam ih svaki put kad pomislim na ljubav! I gledaju me al dušom u dušu. Blagoslovljene ti oči anđela. 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 26.05.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar