nedjelja, 5. lipnja 2022.

LJEKOVITA LJUBAV DUŠA

LJEKOVITA LJUBAV DUŠA 💕🎺🕊

Nije te nitko pronašao dušom,
da ti bude sjenka u očima.
Ali jesu male oči moje krijesnice.
Pa poput fenjera bivam u tvojoj 
noći, svjetiljkica u snu,
čuvarica hrama tvog.
Ona što daruje suze tvojim koritima...
a ona zadobivaju radost potpunu.
Nije ti nitko svjetovni 
srce duhovno čuvao,
onako kako se čuva sveta ljubav.
Nekako sam pokušavala to,
u duhu molitvenom.

Čuvalo mi te se baš tebe 
i čuva mi se.
Samo je duša krvlju Kristovom 
natopljenja
mogla to, jer je imala osjećaje
koji nisu od svijeta a na svijetu djeluju.

Nije te nitko volio bolom, 
a darovao ti bezbol
nije te nitko volio tišinom 
a darovao ti pjesme...
nije te nitko volio žuborom rijeka,
kroz cvrkut ptica, 
kroz vjetar, kroz lišće,
kroz livade pune cvijeća...
Kroz vlastito disanje, kroz vlastite 
otkucaje srca, kroz vodu koju piješ...
Nije te nitko tražio kao kosti moje,
kao iz groba umorne, a tako 
oživljene u vjeri da im bol 
čudesno vrijedi.
Jesam zavoljela sam tvoj 
umilni glas...
tvoju radost, tvoju ljubav za Boga.
Jesam, vidjela sam u tebi sve 
ono što na svijetu nema...
Utjehu, razumjevanje križa i 
malenost junaka Kristovog.
Klasje si mojih zlaćanih polja...
odmaram se ondje gdje je mir.

Ako smo autentične glinene posudice,
evo gline moje...
neka Gospodin umijesi čudo
od duše moje i tvoje.

I jednom kada pođemo gore,
voljela bi da su se naše 
duše skupa oporavile.

I da nam ljubav nije zbog patnje potrošena...
I da nam kosti na novo osvanu skupa,
iz istog groba da ustanemo...
tamo u dalekoj budućnosti.

Tvoje ruke da ostanu uz moje.
Tvoj osmijeh nade uz moj osmijeh nade.
Ne daj nas prolaznosti,
jer mi se nastavljamo u vječnosti.
I ovdje na zemlji...

I da umremo djeca bi iznad naših tjela
posadila zumbule i ljekovite biljčice,
anđele mi bi bili 
stvarna bajka o ljekovitoj ljubavi.

Ne postoji ništa svetije od voljeti se 
u Gospodinu,
tada zdravlje cvijeta.

Ja i ti obični prah bi bili,
suze bi mnogi za nama lili,
samo zbog tih emocija i vjere da
smo sa Kristom,
bi anđele,
nicali bi Jeruzalemski cvjetovi iz 
naših nestalih tjelesa.

Jesmo prah smo mileno,
jesmo ali Kristov smo dah i 
zato u ljubavi zauvijek živimo. 

Vjeruje mi se u ozdraviteljsku ljubav.
I to tako ostaje zauvijek.
Ja nikada nisam sama, 
jer si ti ljubav u meni. 
I znaš ima me, ima moje duše 
puno u  tebi, ljubav je 
ptica koja svoje gnjezdašce u 
srcu pravi, nježno, iskreno. 

Da sve nestane, nebi ono 
u Gospodinu sačuvano.
Nebi ono što smo bili u nutrini.
To neka ostane čuvano u
krilima Životvorca, to 
povjereno mu za zauvijek.
AMEN.

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 5.06.2022.

Nema komentara:

Objavi komentar