Je žao mi je, što nemam ja ni oni koji su u ljubavi Božjoj osnovanu obitelj, žao mi je što nas je bolest i nepravda robovala. Ali mi smo se ovako oblikovali u sluge Boga Živoga. Ovako priređeni u nutrini, puni lipih nebeskih spoznaja, znamo cijeniti ljubav i žrtvu. I je šteta da se ne možemo davati onome što volimo, šteta što nas ne budi ljubav za dobro jutro i skupa pjevušimo, radimo i igramo se sa našom dječicom, jer mi ti to obožavamo i u sebi to živimo. Eto oduzeto nam je pravo u godinama najlipšim sva ta radost. Ali naša je vjera da za svako trpljenje Bog nadodaje u Raju, ali i ovdje u dan milosni. Sveta tajna je šutljiva, polako ali sigurno dolazi i suza radosnica umjesto žalosnice polazi... Obraduje Gospodin one koji žive da ga i u sred svoje patnje raduju. Promatra nas iz svog svetišta i namjenjuje dušu duši za vječna putovanja i radovanja u Njegovoj prisutnosti. Oni koji su nas povrijedili kroz život, ustvari su nas ojačali... vidimo koliko ljubav može izdržati jer zna koga čeka. Čistu, kreposnu, iskrenu ljubav, u kojoj nema grča i nemira. Ljubav je nježna i olakšava križ, ona nas ozdravlja iznutra prema van. Raduje nas stalno. I dobro je čekati takvu ljubav, ne pristajati na prolaznost. Amen. 💦🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 2.03.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar