Nek procvijeta ruža duhovna u napaćenosti tijela, neka se iz crnila izbavi duša bijela. Nek u sred zime zamiriše iz svetišta tvoga, da ode smrad grijeha zemaljskoga. Nek snijeg prekrije sve nečisto i opere narod Kristov. Zapjevaj sveta Ritice golubice trnom probodena, osloni se vapajno na Kristova ramena. Donesi nam čiste svete vode, da vrate se škropionice blagotvorne. Pričaj nam svetice mila kako je u Raju kad oporave se krila. Sloboda tvoja sada vjeru našu krasi, pohitaj sa anđelima i arhanđelima da se tijelo namučeno spasi. Iz boljki nas uspravi ljubavlju za Krista, neka kane u rane naše krv njegova dragocijena i čista, nek ozdravi svaka rana i zadobije milost svaka mana. Iz postelje bi bolne rado u ples oslobođenja, u nova u Kristu rođenja. Moli augustinko voljena, moli, ružice u snijegu nam pokloni. Šapući kako je Bogu sve moguće. Vjerom nas izljubi Kristova miljenice. Snivaj u staklenom lijesu kao iz nebeske bajke, raduj nas sa anđelima naše drage majke. Gospi ružice našeg molitvenog srca pokloni, svaka vas duša na zemlji blagoslivlja i voli. Tamo gdje je trnje, znam sjeme je ruža, opet ćemo imati sve ono što nam Krist pruža. Ljubav, zdravlje, mir i vječno utočiše u njegovom Presvetom srcu. Amen. 🕊🌹
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 29.10.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar