Kako sam samo pala,
i noge suzbila,
Kristovo ime u bolu izustila.
Kako je boljelo
i kako boli
pad u tijelo
kome ne pripadaš.
Ali spoznala sam:
Služi mi duši da se krećem,
da dobre i loše srećem.
Dobri su vidjeli radost
u srcu mog križa,
loši samo tijelo puno mana,
zadali mi krvavih rana.
Tako to mora biti kada je
duša Bogu rekla da,
mora biti poruga,
moram biti predmet čuđenja.
Mora biti kušnja, nemira,
mora biti patnje, okova.
Mora biti suza i razočaranja,
mora biti bolesti i mana.
Mora biti mačeva i trnja.
I san ružičnjaka.
Morala sam biti
sakrivena ljubav,
zaboravljena na
sve dane zaljubljenih,
zaboravljena od
iskrenih stihova o ljubavi.
Morala sam trpiti i
gledati kako djecu i ljubav,
zdravlje i posao
imaju oni koji su mi se rugali
i govorili nitko takvu nebi...
A ja nisam ništa svoje imala.
Samo sud i pomisao da si lud.
A samo sam bila
čahurica nebeska,
koja još uvijek čeka
porod za Nebo,
da prestanu svi moji bolovi
i obličje tijela
u zemlji da usahne.
Da se kostima mojim
nitko ne poruga,
jer su bile hrabri
hram Duha Svetoga.
Radosne u žalosti.
Napali me crni anđeli...
Trud se moj
ne vidi,
osim na licu Božjem.
Morala sam zaboraviti sebe,
suzama si lice
kao biserima krasiti,
zazivati svetu pomoć
Gospe u krunici.
Noći su boljele,
preduge godine i
nisu prestale,
ali sam Gospu u
život dozvala i osjećaj
sveti u grudima,
dobila sam milost
osjećati ljubav anđela,
koji me nije izdao nikada,
jer čuva ono nebesko
u meni, neda da mi
srce od bola skameni.
Dobivala sam mač do mača,
ali bih uzvraćala molitvama.
Sve više sam bolovala,
okovima tijela robovala,
duhovi loši grizli su me,
robijali ljubav u meni,
ali su se svi sveti izborili
za mene, Duh Sveti raširio je
u mojoj duši krila i prošaputao:
Nisu ti pjevali,
ali ćeš ti svima pjevati,
rane ljudima
milosnim stihovima
zalijevati,
ljubavlju koju
imaš za Boga utješiti.
Biti ćeš voljena od Božjih.
Prilaziti će ti mnogi,
pažnjom i tišinom
koja ima glas u tvom
pjesničkom duhu.
Ovisit ćeš o rajskom kruhu,
uvesti ćeš sa
raspjevanim križom
mnoge ka Bogu.
Svevišnji će ti dati slobodu,
postojanost novu.
Tvoja je patnja velika,
ali ti nikada neće
oteti radost duše,
jer si je Bogu i prije
rođenja dala.
Oblikuje te Krist po svom,
u Presvetom srcu ti je dom.
Prašta ti Isus sve,
jer voliš djelom ljubavi.
Gorljivim navještanjem
Nebeskog Kraljevstva.
To što si punašna od rođenja,
što ti je trbuh kao
zemaljska kuglica,
gledaj na to kao da
nosiš čitav svijet u sebi,
jer ti i jesi u porođaju za Nebo,
nosiš križeve čitavog svijeta
u svojoj molitvenoj nutrini.
Ana Emanuela ne brini,
Bog brine.
Doći će porod nebeski,
zahvaliti će ti oslobođene duše
što si bila uz njih.
Ti znaš trpiti,
za Krista se strpiti.
Ti znaš izdržati odbacivanje,
znaš reći u redu je i kada nije.
Znaš pustiti sviju u uslišanje,
a sebe ostaviti zadnju.
Liječiš bolom svojim
Kristovu ranu.
Voljena si iz svetog svijeta.
Ondje si savršena
i u tijelu, anđeli mali
šiju ti ruho novo
od miomirisnih ružica,
znaš to po ljubavi kojom
te gledaju sva dječica!
Ti budi ljubav,
ljubav ne traži ništa za sebe...
ona se daruje...
a ti znaš što je sebedarje.
Ti nisi dar samo jednoj osobi,
tvoja je molitvena duša
dar čitavom svijetu.
Tvoj uzor je Krist, koji je
Požrtvovna ljubav.
Sve će proći,
Bog i duša su neprolazni,
izdrži ja Životvorac
sam snaga u tebi,
stalna utjeha u stalnoj boli,
ne odlazim nikada,
melem sam ti duši.
O Raju sve u tebi pjevuši!
Birala si ljubav,
dobila si milost svete ljubavi,
koja ne prolazi.
Šapat Duha Svetoga
kroz srce, Ana Emanuela,
Bilaj 11.07.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar