Je li te donjela sreća ili tuga čežnje moje ili oboje... kroz koju si ključanicu zavirio da bi me vidio, ne znam, ali jedno znam Bog ti je dao dopuštenje da mi se približiš, da me na sveti način utješiš. Postao si netko samo moj, netko tko o meni brine istinski. Osjećaj si da postojiš, osjetim te u srcu, u duši , u osmjehu , u suzama, u disanju, u toplini svojih ruku... u nježnosti koja se stvara u meni. Pitam se što mi se zbiva, je li ovo osjećaj samoutjehe, ali toliko dugo se tješiti ne mogu sama, to anđeo od Boga moj život razigrava. Tu u mojoj duši još je jedna duša sanjiva, voljela bi znati da li si predosjećaj, da li si vizija onog koji mi dolazi kao sunce vječne ljubavi. Možda mi obični ljudi ipak nismo toliko obični, možda ljubav u nama mnogo zna, jer se uzda u Gospodina.
Ime, kako da te zovem, osim anđele ljubavi...
Prezime, koje će krasiti ime moje jednoga dana, kako da pogodim?
Grad, selo, država... gdje si se rodio tako mio i gdje sada živiš ?
Tko si ti šapuću mi samo mali anđeli utješiteljski...
Sve si ono što se je stvorilo u meni dok sam trebala ljubav i zaštitu,
nekoga da me opravdava.
Falio si i fališ... kao tajna dolaziš mojoj nutrini.
Rijeka sam ustajala, treba mi tvoj zagrljaj da potečem,
da žuborim, da osvježavam život bistrinom svoje radosti.
Utječe mi se u tvoja korita, u skrovišta sigurna
u kojima neću nikada presušjeti.
Kiša Božje milosti može učiniti potoke, da ti dođem...
zovi me anđele, u sigurnost.
Ne daj me suši, ne daj me samotnosti...
Ne daj me beznađu.
Sjedini me sa svojim molitvenim otkucajima srca.
Skupa ćemo izgraditi bolji svijet,
Oživjeti će nam Bog snove,
Probuditi će se sve što je uspavala nepravda.
Samo mi dođi onakav kakav mi duši i srcu dolaziš,
Dođi da oči oči blagoslove i da se nikada ti pogledi ne rastave, amen!
Nema komentara:
Objavi komentar