TI MI BUDI UKRAS VJEČNE LJUBAVI, TI ČIJA ME DUŠA POSJEĆUJE KAO ANĐEO!

http://put-istina-zivot.com/ti-mi-budi-ukras-vjecne-ljubavi-ti-cija-me-dusa-posjecuje-kao-andeo/

Ako me želiš ukrasiti, 

budi mi vjenčić u kosi i ogrlica oko vrata, 

darovi ljubavi mi trebaju, 

trebam nekoga da brine istinski, 

nekoga da sa mnom ostane do smrtnog časa Bogu služiti! 

Treba mi čovjek koji voli 

i ne bi imao snage već bolnu da me slomi.

ANĐEOSKA LJUBAV DUŠA

Ispunjavamo molitvom
ove svjetlosne godine!
Jedno bez drugog smo tijelom,
ali oduvijek smo dušom zajedno!

Vjerujem u ruke tvoje,
koje poput krila anđela čuvara
za nas mole!

Srce si moga srca,
molitva si koja ima odjek u Raju,
nadam se tvome iskrenom zagrljaju!

Nesavršena žena dobila je milost od Boga,
kuda god krenem...
tvoja duša sa mnom hoda.

Postoje anđeoske oči,
koje moje boli razume,
koje me blagoslivljaju,
rane ljube, u povoj utjehe stavljaju.
sa mnom se ozdravljenju nadaju.

Voljena bliskosti, tajno od Boga
dar si mi duši, sa mnom o sreći
duh tvoj pjevuši.

Gle kako za nesavršenu,
ženu sa manama
savršena ljubav postoji,
dano mi je osjećaju srca i duše po vjeri,
pa te čuvam, od suza i osmijeha krojim.

U okovima duša spozna da ljubav iskrena
postoji, jer joj Bog pošalje zaštitnika.
Šapat utjehe prije sna.

Ova ljubav sveta čini da je bolna dišem,
da ja osmjesima vjere suze brišem!

VJERA U LJUBAV ISPROŠENU OD BOGA

Pjesmu nad pjesmama osluškujem,

anđele cvijeće se Jeruzalemsko

ukazuje u vrtu mome.

Sve miriše na nadanje,

zbog vjere moje!

Vidim te u dolu utjehe,

Vjenac mi ljubavi vječne pleteš,

rukama molitvenim grliš,

rana se mojih ne boji,

ti ih prihvaćaš, križ mi ljubiš!     

Jelenče moje dolazi srni ranjenoj,

da je zacijeli i ukrade bolu.

U ljubav si me smjestio,

glasom goluba mira utješio

tu u srcu da si budemo vječna radost.

U katedrali nebeskoj cvjetaju uslišanja,

sve se ispunjava po vjeri, ufanju i ljubavi.

Plešemo u bezbolu, na slavu Kristu kralju,

raduje se Gospodin susretu našem,

jer se molitvom dozivamo, pjesmom i utjehom.

Nađemo se kao dodir krila anđela.

Ljubavi ti si stvaran, jer si molitva

koju Ocu, Sinu i Duhu Svetome darivam,

u pomoći nam je Bogorodica, arhanđeli, anđeli

i svi sveti, biti ćemo nađeni za zauvijek.

jer ljubav iskrena iskrenu ljubav pronalazi.

Pjesma nad pjesmama je naša utjeha!

LJUBAV JE OSJEĆAJ, KOJI MOLITVENOM TIŠINOM GOVORI

 Tvoja šutnja ljubavi, počela je srcu pričati mirom rajskim.

Postojiš u ovim rukama pjesničkim, molitvenim.

I sve se moje nada i duh i duša i tijelo

da ću te čuti, da ću te stvarnog vidjeti,

da će te Bog vjerom mojom darivati.

Magla će nestati, ti ćeš se kao u nutrini mojoj ukazati.

Oči mi ranjene, uplakane nasmijati duhom svojim.

Klasje osunčano suncem Božjim,

darovati će nam novi život.

Žitna polja će rasti zbog nas,

njegovati ćemo plodove Kristove.

Mislima moga srca igraju se sveti anđeli,

olakšavaju mi krilima patnju,

tješe me tvojim tajnim imenom.

Koliko čekanja na oči anđela,

na oči Božjeg čovjeka?

Stihovima bolne pozdravljam!

I tebe ljubavi moja,

gdje god mi bio, od pjesme moje

nisi se skrio, znam naći će te

sve moje, kada se izlije milost Božja na nas,

kada me ugledaš kao ljubav nad ljubavima!

PREDOSJEĆAJ LJUBAVI VJEČNE

Moram ti priznati, bila sam lutajuća bez tebe, nespokojna, rasplakana, bezživotna, razočarana, to kod nas zovu tuga anđele. Onda si došao, nisi mi sudio, zagrlio si moje ludilo, učinio me mirnom i spokojnom, očaranom i punom života, to zovu srećom anđele.
Je li te donjela sreća ili tuga čežnje moje ili oboje... kroz koju si ključanicu zavirio da bi me vidio, ne znam, ali jedno znam Bog ti je dao dopuštenje da mi se približiš, da me na sveti način utješiš. Postao si netko samo moj, netko tko o meni brine istinski. Osjećaj si da postojiš, osjetim te u srcu, u duši , u osmjehu , u suzama, u disanju, u toplini svojih ruku... u nježnosti koja se stvara u meni. Pitam se što mi se zbiva, je li ovo osjećaj samoutjehe, ali toliko dugo se tješiti ne mogu sama, to anđeo od Boga moj život razigrava. Tu u mojoj duši još je jedna duša sanjiva, voljela bi znati da li si predosjećaj, da li si vizija onog koji mi dolazi kao sunce vječne ljubavi. Možda mi obični ljudi ipak nismo toliko obični, možda ljubav u nama mnogo zna, jer se uzda u Gospodina.

Ime, kako da te zovem, osim anđele ljubavi...
Prezime, koje će krasiti ime moje jednoga dana, kako da pogodim?
Grad, selo, država... gdje si se rodio tako mio i gdje sada živiš ?
Tko si ti šapuću mi samo mali anđeli utješiteljski...
Sve si ono što se je stvorilo u meni dok sam trebala ljubav i zaštitu,
nekoga da me opravdava.
Falio si i fališ... kao tajna dolaziš mojoj nutrini.

Rijeka sam ustajala, treba mi tvoj zagrljaj da potečem,
da žuborim, da osvježavam život bistrinom svoje radosti.
Utječe mi se u tvoja korita, u skrovišta sigurna
u kojima neću nikada presušjeti.
 

Kiša Božje milosti može učiniti potoke, da ti dođem...
zovi me anđele, u sigurnost.
Ne daj me suši, ne daj me samotnosti...
Ne daj me beznađu.
Sjedini me sa svojim molitvenim  otkucajima srca.

Skupa ćemo izgraditi bolji svijet,
Oživjeti će nam Bog snove,
Probuditi će se sve što je uspavala nepravda.
Samo mi dođi onakav kakav mi duši i srcu dolaziš,
Dođi da oči oči blagoslove i da se nikada ti pogledi ne rastave, amen!