hoćeš krvotok da mi bistra rijeka bude,
da prestanu da mi sude za moju drevnu bol!
Penješ se po bolnim stijenkama moga plača,
ostavljaš blagoslove svete,
hoćeš da budem jača!
Ispunjavaš samotne zidove moje tuge,
Govoriš da nije važno što nisam tijelom kao druge.
Tvoja ljubav moju dušu ukrašava,
često govoriš
za svetu ljubav dobrostivost je dovoljna!
Bolne glasnice raspjevavaš,
darujuć svoj bezbolni glas mome bolnom glasu.
Uragane životne zaustavljaš,
darujuć mi utjehu u snu!
Ti si ljubav moja, ti si tu,
u srcu kao moj anđeo čuvar.
Čuvam te, osjećam te
nježno, iskreno oduvijek!
Jednom ćeš me probuditi,
u svoj lik zaljubiti!
Sad mi je dovoljno osjećati da ti negdje jesi,
od nekud me voliš, želiš istom ljubavlju!
Sve ispunjavaš, sve u meni hrabriš!
Jednom ćeš pjesmu čitati,
da li to sam ja upitati!
A znati ćeš… sve već znaš!
Nema komentara:
Objavi komentar