ZAŠTO!?

Zašto sam tu gdje mi tebe nema,

zašto sam tu gdje mi oči plaču!?

Zašto se srce moje uvijek nada maču?

Zašto nisam oduvijek sa tobom,

zašto nisam osmijeh licu tvom?

Zašto bolnog tijela živim,

zašto nisam zdrava kao dušom,

pa da ti se mogu omiliti,

da mogu sa tobom plesati,

djecu ti roditi u svemu ti ugoditi.

Zašto sam ljubav skrivena u manama,

zašto sam uvijek tuđa... 

uvijek utjeha.

Pitam se to predugo...

odgovor je na Nebu i istina je 

nije fer, ovo uistinu nije u redu.

Ljubav da pati,

ljubav da bude bolesna i bespomoćna.

Ljubav da bude ostavljena, izrugana...

Jedini odgovor je da je i Isusu bilo tako i

to mi je jedina utjeha

da me željenom ljubavlju

voli samo raspeta ljubav. 

Od 💔 Ana Emanuela, Bilaj.1.07.2022.

DIŠEM U IMENU SVETE LJUBAVI 💕💦🕊

U tvome imenu ljubavi,

oslobađa se i plovi duša moja.

U moje zakrčeno srce

stiže bujica milosti i 

odnosi nabujalo granje sa osrčja.

Sa mirisom Raja spaja me 

dodir tvoje duše.

Lutajuća je bol do tebe,

suzama je umjesto biserima 

ukrašena haljina moja,

ali ne žalim, emocije 

čiste ljubavi Bog probrazi.

Sve dok ja i ti ne budemo potpuni,

sjedinjeni sa glasovima djece,

sa anđelima i svim svetima,

mi ćemo vjerovati da muka donosi milost.

Sjedinjena sam sa srcem tvojim,

jesam ja sam mu otkucaj brižni,

koplje bolova izdržati ću...

Jer si ti cvijet nebeski,

koji je raširio latice nad mojom

uplakanom dušom i rekao

dragosti moja ma smij se 

ti si radost anđela, pjesma svim svetima.

Ti si i nebu i zemlji tako raspeta utjeha.

Nisi zalud u okovima.

Voljena si od Gospodina.

Boravište moje je u tebi.

Tvoj sam.

I tu sam gdje nemamo ništa svoje,

u opipljivom svijetu,

a gore mi imamo sve.

Nađeni smo gdje nas radost Božja očekuje.

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 29.06.2022.

VAŽNOST POVJERENJA U BOŽJU RIJEČ

Što reći čovjeku koji traga za istinom. Kako mu pojasniti čudo stvaranja iz ruku Stvoritelja. Kako mu reći da je Riječ Boga Živoga oživljavala materiju, a ljubav Duha Svetoga kreirala zbilju. Kako se vratiti u pra vječnost blaženog trenutka, kada je Gospodin rekao da je učinio sve dobro, kada mu se svidjelo što je stvorio, kako doći do te duhovne svijesti i pokušati objasniti što bi bilo da nije bilo istočnog grijeha!? Istraživati ćemo sebe, svoju nutrinu i uvidjeti tko smo mi u Edenskom vrtu, da li bi jeli zabranjeno voće i da li možemo suditi drugima, a brvno je veliko u našim očima. Idemo doživjeti Sveto Pismo, kao mali prorok novog doba. Koji istražuje slučaj mučeništva iz ljubavi, koji shvaća da zapovijedi Božje valja poštivati i kretati se po njihovim poukama. Tko smo mi kršćani, mi katolici… u dubini sebe znamo da smo odabrani narod, koji druge vjere poziva ka istinskoj slobodi. Isus se objavljuje malenima, ne ispušta ta mala skrivena plemena roda Abrahamova, on Duhom Svetim objavljuje istinu i upućuje nas u nju. A istina je da samo požtvovna ljubav oslobađa, da se iz nje rađa vječni život. Kuda si krenuo čovječe, gdje su ti izvorišta, iz kakvih rijeka ispijaš vodu spasenja, je li to ustajala močvarna voda ili izvor nebeski, jesi li kao košuta žedna istine ili poput zvijeri ranjene prljaš svoju dušu u mulju… Ti to biraš sam i upravo sada. Svi mi imamo slobodnu volju želimo li pjevati sretne ili tužne pjesme, biti mrzovoljni ili nasmiješenog lica, svi  mi biramo kojim se duhovima prepuštamo, a pali anđeli kruže oko duše služeć lavu koji gleda gdje će koga proždrijeti. Tebi je spasenje sam zaziv Isuse pomozi, jer Isus je tu uz tebe sveprisutna obrana i ljubav stalna koja ti daruje Životvorca i čitavu nebesku povorku svih svetih za pomoć. Možeš se oduprijeti napastima i kušnjama i izbaviti se iz kamenara pustinjskog u milosnu oazu, svečano otvorenje je uvijek u ispovjedaonici. Gospodin te uvijek ondje čeka, sa tobom dolazi samom tebi da izrekneš samom sebi oprost i svima koji su te uvrijedili. Zavoli se baš tako bolan, baš tako ništavan i jadan, jer tijelo ma kakvog god obličja bilo zaslužuje pažnju jer je stvoreno na sliku Božju, probaj danas zahvaliti nogama što te nose, rukama jer neumorno mole, pišu, crtaju, grle, tješe, one su često anđeoska krila voljenima. Ne predaji se, Bogu predaj sve bolesti, rane, razočaranja i trpljenje. Biblijski zapisi su istina i ti budi malo evanđelje križa, malo evanđelje novog dobra, neka te pamte po Kristolikosti, po osmjesima Duha Svetoga, po ljubavi koju imaš za sve stvoreno iz ruku Boga Živoga. Bog je praštajuća ljubav, davno te je opravdao predragocjenom krvlju i vodom koja je potekla iz milosnih prsa, Presveto srce tvoja je ljubav, tvoja Betlehemska zvijezda vodilja, tvoj istiniti put spasenja. Znaš da uz sebe imaš anđela čuvara i nećeš se tek tako spotaknuti od kamenje, ako i padneš uspraviti će te krila njegova i cjelivati iz dana u dan. Ne zaboravi dušo da si pozvana na praštati, na ljubiti, na nikada nadu ne izgubiti. Ne zaboravi da se tvoje trpljenje preobražava u spasenje duša u Čistilištu, u spasenje nerođene djece u sprečavanje abortusa i oporavak obiteljskog stabla. Istina je da se moraš zavoljeti da bi se oporavio od zemnosti, moraš shvatiti da je svaki tvoj organ pod vlasti Boga Živoga i da smrt nema pravo kontrolirat život duše. Blagoslivljaj svaki dio svoga bolnog tijela, zahvali mu jer te nosi, cjelivaj se ljubavlju i povjerenjem da Isus voli kada se volimo, da tada prebiva u nama kao u malom tabernakulu i obasjava nas svojim ozdravljujućim svjetlom. Uroni ovim sada u ono što je Gospodin stvorio na početku, kada nije bilo rata, ni otrova, ni bolesti, Gospodin ti je to namijenio, zdravlje i ljubav, izobilje u prirodi, porodicu i radost. Da dušo za život u radosti si stvorena. Uzvjeruj Kristovom obećanju i planu Očevom. Čekaj na ono o čemu proroci pišu, čekaj na pečate koje Jaganjac Božji otvara i sve se novo događa. Ustrajna budi dušo, moraš radi Gospodina pobijediti sve zamke zloga, moraš dopustiti ljubavi da te preplavi nebeskim osjećanjima koje ti daruju vizije. Primi kao da ti je već sve darovano po prečistim rukama Djeve Marije, ona je tvoja majka zagovornica i da i tebi je ona majka nad majkama, možeš je uvijek potražiti u Nazaretskoj kućici i zatrčati se u njeno krilo, ona je ondje obična suosjećajna ponizna sluškinja Božja koja će ti biti rame za plakanje, skupa umijesite pogačice za svetog Josipa i Isusa, objedujte skupa kruh evanđeoski. Uroni u svetu postojanost iz ove svoje ništavnosti i uvidjeti ćeš kako je u tebi Božja riječ zaživjela i djeluje, rađa se nešto novo, čudesno i niče plod u tebi, čekaj čudo od Čudotvorca. I te darove daruj svima, reci o presvetim vrpcama svima, da samo treba ljubavi da se ti paketići duhovni odmotaju, ištimo bez kapi sumnje i bit će nam dano onako kako ljubimo i vjerujemo. Ljubav u nama preleti sve prepreke, čak nam ne trebaju mostovi, ljubav je krilata i svima čistog srca dostupna. Biblija je Božja glasnica uzdanja i neka nas oblikuje šapat Duha Svetoga. Gdje zapuše tamo krenimo i ne plašimo se ni samoće, ali ni buke. Dolazi probraženje svijesti, izaći će mnogi iz nesvijesti zemaljske, jer Gospodin daruje novi vid i ljuske nestaju. Istina nas oslobađa od nas samih, od naših grijeha i muke, oslobađa nas i od krivih ljudi, ali nas i zbližava sa vjernima. Nađe se ljubav sa ljubavlju i rana ranu iscijeli. Na nama je samo osluškivati milost iz naše nutrine, srce je naš kontakt sa Rajem, duša mora ustrajati u poslušnosti, ljupke su zapovjedi Jahvine, kada ih izvršavamo na slavu Isusovu. Ostajmo sol zemlje, da ne obljutavimo, natopimo oči morima suza pokajnica, izrecimo molitve čiste ljubavi. I tad ćemo dopustiti Riječi Božjoj da se nastani u našem hramu i da nas u potpunosti izmijeni, ozdravi i uputi u uslišanje.

KRIŽ SAM ISUSU

Zbog tajne ljubavi Kristove i jesam 

tu u okovima.

Jesam samo prividno napaćena,

prividno nesavršena,

prividno bolesna.

Zbog ljubavi Kristove,

sjedinjena sam sa voljenim ranama.

Mene običnu grešnicu,

povio je Gospodin zastavom ljubavi,

snagu Duha Svetog za trpljenje mi dao.

I je, dobro je znao.

Bit će mi slično kao Njemu,

ismijavati će me, lagati će na mene,

optužiti će me za ljubav i reći da 

nemam pravo biti voljena, 

prijetit će mi zlodusi ali ništa mi 

neće moći, zbog Kristove svemoći 

u mojoj duši. 

Htjeti će mi ukrasti život,

a ja slušam onu 

kada grabe daruj im sve.

Neka se nasite.

Ne gubim ja ništa...

jer sve je moje nađeno u meni,

tko da mi ukrade molitve iz duše,

tko da mi isčupa harfu svjetlosnu iz srca!?

Ne ide im, jer me stvarnu ne vide...

A osjećaje moje ni njih ne mogu krasti,

rane će moje za čas srasti.

Ljubav sveta cvjetove moje oporavlja,

miriše mi duša neuvela.

Simbol mi ljubavi križ krvavi,

Tijelo Kristovo nevino, preobraženo.

Vjera mi je da su uskrsnule

Kristove oči i da me gledaju.

Da tu je dok me boli, 

da tu je u svakom mom grču tijela,

u svakoj suzi i kriku mom.

Tu je Gospodin sa mnom u meni.

Ja sam taj križ,

težak preteški,

ja sam taj čavao mojoj ljubavi.

Ja sam mu i znoj i krvarenje.

Ja sam mu zadala mučenje.

Zbog mene je sa Nebesa sišao,

da bi sve te moje grijehe trpio,

da bi Duhom Svetim mene od mene branio.

Stavio mi je na usne pjesmu da ne plačem,

stavio mi je u dušu anđela da ne samujem,

poslao je čitavu svetu povorku da prati me,

da blagoslovlja i mekša stablo života,

na kojem putujem.

I samo tvoja ljubav Isuse, može

od lanaca struke molitvene stvoriti.

Možeš verige rastopiti.

Možeš učiniti križ da nestane...

da duh moj sa tobom u zagrljaju ostane,

možeš me probraziti milo moje Spasenje.

Možeš sići sa križa i zaplesati sa mnom

valcer pobjede. 

Možeš moj milosni Gospodine,

ti možeš ozdraviti mene od mene,

mene od ljudi... mene od zloduha.

Možeš jer ja samo tvome 

Duhu Svetom vjerujem.

Srcu tvoga srca, duši tvoje duše.

Tješitelju i Branitelju,

koji sve novo čini.

Ti se Isuse za križ pobrini.

Tijelo je bolno taj križ,

tijelo napaćeno svim i svačim.

Ali ti po dušu dolaziš,

uzmi nepropadno od mene,

da križ vječno uvene. 

Da plakanje i škrgut zuba prestane,

da nastani se ljubav u koju vjerujem. 

Amen. 

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 28.06.2022.

KNJIGA U KRILIMA NADAHNITELJA U PRODAJI!

Knjiga narudžba https://diligo-liber.hr/proizvod/ana-emanuela-simunic-u-krilima-nadahnitelja/

GDJE SI LJUBAVI!?

GDJE SI LJUBAVI!? 

Gdje sam te izgubila...

gdje kad sam te svim srcem tražila!?

Gdje su oči koje moje vide,

gdje su noge koje pred Kristom klecaju

i za oporavak moga tijela jecaju!?

Gdje su suze ljubavi nestale,

gdje su se upile, zar su emocije poskupile...

i kupiti moram ono što besplatno darujem?

Gdje si iskro iskrena, gdje si dušo uskrsla...

gdje si radosti da grliš moje žalosti!?

Zašto si tamo gdje nisam ja...

zašto si tako dalek, a ja sam tako bliska.

Sad znam,

zašto me bole kosti...

zašto mi je hram Duše ranjen...

Ljubavi čiste mi fali, uvijek moje tijelo

od ralja zloga krvari... 

O probudi se ustani...

vidi kako ti umiru najdraži 

lanešca i srna u dolinama vapajnim.

Jelenče zar ti je milo bol ovu gledati.

Zar ćeš se eto tek tako predati!? 

Moj križ napustiti, pustiti da pobjedi muka.

A možeš postojati, baš po mom.

Možeš pred Krista ponisno pasti i 

sve će moje rane srasti. 🎷🕊

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 26.06.2022.

VJERA RIJEČI BOŽIJOJ

Što ja imam kada pred Gospodina padnem!? Samo dušu i bodove tjelesnog trpljenja. Imam samo raskajano srce, kristaliće emocija duše, koji se klanjaju Jaganjcu Božjem i vjeruju mu da me vidi i oživljava ono najlipše u meni. Zasvjetliti će ljubav, jer drugo ništa ne želim da postoji u meni, ni izvan mene. Neka pobjegne sve što ne može ljubit moje okove. Ljubav sveta ostaje, ljubav nije za žalenje, divim se junaštvu Duha Svetoga i da može voljeti moje okove, moje suze, moje nemire koje smiruje lahor nebeski. Imam ja Uskrsloga u srcu, imam ja bogaćenje nepropadno i strijele ognjene vratiti će se pošiljatelju. Jer nitko zemaljski nije imao niti će imati pravo na hram Duha Svetoga, pa da mi ptice rugalice smjesti u tijelo... da me obesčasti. Hej ludaci što vam je, napustite područje... odstupi nemoći po moći Riječi Božjih od mene, od svega što gledam i udišem . Ja dišem i darujem Isusovo cvijeće koje ne vene. Stijele bolesti, strijele nepravde i rana ljubavi izgubiti ćete snagu jer zabole ste se u Kristovu ranu. Usahnuti će oštrice, trnje ne može usmrtiti moju cvatnju duše. Izliječena sam predragocijenom krvlju, stiže dan moga ozdravljenja, isplakala sam se od Isusova milosrdna ramena, otrala suze od plašt Ruže Jeruzalemske, nisu me ostavili, nisu me sveti zbog bolesti tijela napustili, nisu kao ljudi dvoumni. Samo sveto nema teškoću za nositi križ, samo sveto zna vrijednost patnju sa ljubavlju nositi. Sa dušom mojom Jahve dobrostivi će se ponositi, jer nije pala snagu je u Kristu imala. Svaki oblik zemaljske muke prestaje... napušta me mučeništvo zbog ljubavi i vjere velike. I moje vrijeme čuda doći će, Riječ je sa usana Boga Živoga sve što meni vrijedi i neka mi bude po Riječi Životvorca da zbog propadnosti zemaljske nikada ne gasnem. Sijam u ljupkoj nadi, da sve me na dlanovima Očevim ljubi, sve me ljupko čeka, sve me moje voli, za moj oporavak moli. Moj put je zaista posut trnjem, jer ruže nebi zgazila... na vjenčić bi slave Jeruzalemske uvijek radosno čekala. Jer mi je darovano voljeti vizije vječne ljubavi. Nepropadno je ono za što se molimo. Ono nam pripada, a to je ljubav molitvena velika, koja srcem vidi koja se mučeništva ni pokore ne stidi, zna dobro vrijednost raspete ljubavi i kako se na Krista samo naliči trpljenjem i davanjem sebe bez straha od ljudi. Postoji čovjek koji voli sve tvoje rane i mane podnosi, biva postojan, biva nepromjenjiv. Postoji onaj tko je vjeran i njega oblikuju Kristove oči za ono nađeni zauvijek. I tome ne treba objašnjavati tko si, on te osjeća on te nađe. On se od tebe ne odjeljuje, on bolu tvom i tvojoj ljubavi potpuno vjeruje i sav ti se predaje... prava ljubav bez tebe ni dan ne može. Amen. 🎷🕊

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 26.06.2022.