TKO SI TI ŠAPATU LJUBAVNI?

Gdje se odmaraš najposebniji od svih,
da i ja dođem u to sveto odmorište?
Gdje da se smirim,
da obučem svoj nemir u mir?
Ima li toga ovdje na zemlji,
ima li pogleda nebeskih?
Je li ljubav moja u tvojim grudima,
čija su me krila zagrlila?
Ima li me u tvom otkucaju, baš mene... ?
Čije mi suze padaju niz lice,
kad posjete me čežnje tužne ptice...?
Čije ruke ko krila miluju,
moj duh smiruju...?
Čije me to oči tako milo gledaju,
čiji se zubi smiju kao struka biserna,
meni dan da obasjaju molitvenom radošću?
Čija sam kad sebi prestanem da pripadam?
Čija je duša molitvu izustila,
 bol sebi zbog mene dopustila?
Tko se to usudio iskreno me voljeti,
ljubavi mojoj ne odloliti?
Anđeo Neba ili
onaj koji mi i na zemlji kao zaštitnik treba?

LJUBAVI MOJA OSUNČANA

U osmjehu ti niču suncokreti, ljubavi moja.

Kada nema sunca život moj obasjavaš!

Kada nema melema na rane, ti ulje mirisno  

na moje rane stavljaš,

ti me zlaćano moje nikad ne zaboravljaš.

Jer tamo gdje si ti svjetlost rajska sja,

nikada ne gasneš ljubavi moja.  

Zadrži me sada vječno u naručju topline,

neka ti usne moje pred san izuste ime.

Duša možda zna tko je čuva, tko je sveto dariva.

Reci joj tajnu , reci mi zašto smo

daleki a tako bliski u srcu mirisna lipoto moja!

Ko leptirica doći ću da sok iz cvjetova rajskih ispijam.

da se prozebla ugrijem, da usnim na laticama sudbine.

ANĐELE

Sve bi postojalo i bez mene i ovaj Mjesec što ti sja, zvijezdama uspavljiva i ono Sunce što te budi...život na dlanu nudi... ali da li bi neke tuđe oči jednako gledale svijet kao ja i da li bi u njima jednako suza molitvena za tebe anđele zasjala... i da li bi neko drugo srce toliko voljelo, ne znam baš da bi bila ponovljena, bar ne u svijetu duhovnome! Kažu ovdje ljudi moji da se više nikad neće ovakva da rodi, sva od ljubavi, molitve i trpljenja, sva od suza i još snažnijih osmjeha! Nikad nećeš vidjet to, baš tužno, ali istinito. 

Nema moj ključ srca kopiju, zato; nemoj ga slomit NIKAD!

BISERU MOJ

Na obali sam,

oduvijek sama,

nije mi se posrećilo biser stvoriti...

Budi mi biser ljubavi,

da imam koga čuvati,

da ne zatvorim se i prekrije me pijesak sami...

more olujno,

da me u svoje duboko dno jednog dana ne položi... 

 u suzama da se ugušim...

KRVOTOK

Krvotok moj bez ljubavi tvoje stati će,

bol je granata u aortama mojim...

vene mi drhte,

pući će,

sačuvaj ih anđele u krilima molitvenim!

SUDBINO...

Ti ćeš suze svoje spusti na lice moje,
na latice mirisne, blagoslovljene
da ishlape boli velike!
Ti ćeš usne zacjeliti na onima koja te iskreno ljube!
Ti ćeš ruke ko krila odmoriti
u zagrljaju one koja te čuva.
Ti ćeš pjevati o suncu, nikada više o kiši!
Jer sveto  u zraku miriši, ja molim za nas!
Ti ćeš sudbino moja, sve ono što ću i ja;
Pripasti samoj ljubavi!