POŠLA SAM DA TE SAČUVAM U VJEČNOJ LJUBAVI

Pošla sam kroz pustinje,

da posadim sjemenke ljubavi svoje,

Zaljevala sam suzama, to cvijeće nade...

Poželjela sam vječno proljeće tvojim grudima,

poželjela sam slapove nebeske da struje tvojim venama.

Poželjela sam sunce u tvojim očima,

tek po jedan srcoliki bijeli oblak na kome se

moja duša odmara.

Dolazila sam ti iz svijeta duhovnog,

a ja živa da ne bogu biti živahnija.

Osjetio si klasje zlaćano pred jedno jutro da te miluje,

i zrak koji si udisao postao je mirisan, ugodan...

Poželio si Nebo, poželio si let u neki blažen svijet!

Pored srebrene rijeke ja te čekam,

suzama ljubavi ju krasim.

Okupati ćemo se u miomirisima

naše ljubavi u dan sveti.

Krila nam za toplinom žude,

opija ih želja da budemo

jedna vječna ljubav utopljena

blagoslovom Božjim.

U kasnoj noći,

kada sve naše najviše nedostaje,

gledaj zvijezde ljubavi moja,

ondje je rijeka naših susreta.

Poleti da te čuvam u grudima.

Želim da se izgubimo,

da vrijeme ne postoji,

samo naš susret od vječnosti.

 

 

UMJETNICA KOJA OŽIVLJAVA LJUBAV

Mistična sam ja umjetnica, umim da oslikam i oživim našu ljubav! Ona živi u pjesmama, a moje pjesme ljube mnoga srca! Po svuda naše ljubavi ima, blagoslov poklanja ova ljubav sveta iskrena... Ne sanjam, neko uistinu živi moju viziju ljubavi! Zato moja bol i ljubav vrijede. Moja sreća je usrećivati iako sam u zemaljskoj tuzi, moj duh ispija nebesku radost!

BLAŽENSTVO LJUBAVI

Svu nježnost svoju poklanjam tebi,

i tvoja nježnost moju dušu miluje,

srce mi je razigrano u zagrljaju tom nebeskom.

Svakog jutra me bude oči ispunjene snom.

Riječi ljubavne moj dan krase,

bolnu držiš me moj anđele!

Svete mi vizije tvoje srce daruje!

Naša se ljubav iz Raja izlila,

ko voda milosti u moju nutrinu

da me neljubljenu utješi,

da dokaže da mi je nebesko suđeno,

da je tamo moje voljeno.

Sve činiš da osjetim kao da si tu,

sa mnom u svakom hodu.

Ustrajnost moja na križnom putu,

princ si Jeruzalemski.

Sve ispunjavaš slađano, mileno...voljeno.

Blaženstvo ljubavi smrtnici poklanjaš.

Ljubav moja te je dozvala,

tebe koji razumiješ moja stradanja...

Moju patnju, moje mane ukrasavaš

bijelim krilima u kojima sam čuvana.

Ti si anđeo Božjeg blaženstva,

svečani trenutak

u kome sam se razbudila,

ti si moja nada u bezbol...

Ti si moja vjera u ljubav vječnu,

u zagrljaj u kome sva bol isparava.

Tvoja su bijela krila znak moga odmorišta,

kada umrem, zajedno ćemo ja i ti

Nebeskim Kraljevstvom letjeti,

duše pune ljubavi nitko ne može razdvojiti!

Boga ćemo vječno slaviti!

Hvala mu što mi te u grudi uplakane položi

i za zemaljskoga života,

ti si moje blago osjećajnosti,

ti si blaženstvo ljubavi,

ti si anđele sva moja vrednota!

Imam te, tu si uvijek u duši kao svjetlo

ljubavi vječite, Božja dobrota

poslala mi te! <3 

 http://www.poezijaonline.net/blazenstvo-ljubavi/

TKO SI TI ŠAPATU LJUBAVNI?

Gdje se odmaraš najposebniji od svih,
da i ja dođem u to sveto odmorište?
Gdje da se smirim,
da obučem svoj nemir u mir?
Ima li toga ovdje na zemlji,
ima li pogleda nebeskih?
Je li ljubav moja u tvojim grudima,
čija su me krila zagrlila?
Ima li me u tvom otkucaju, baš mene... ?
Čije mi suze padaju niz lice,
kad posjete me čežnje tužne ptice...?
Čije ruke ko krila miluju,
moj duh smiruju...?
Čije me to oči tako milo gledaju,
čiji se zubi smiju kao struka biserna,
meni dan da obasjaju molitvenom radošću?
Čija sam kad sebi prestanem da pripadam?
Čija je duša molitvu izustila,
 bol sebi zbog mene dopustila?
Tko se to usudio iskreno me voljeti,
ljubavi mojoj ne odloliti?
Anđeo Neba ili
onaj koji mi i na zemlji kao zaštitnik treba?

LJUBAVI MOJA OSUNČANA

U osmjehu ti niču suncokreti, ljubavi moja.

Kada nema sunca život moj obasjavaš!

Kada nema melema na rane, ti ulje mirisno  

na moje rane stavljaš,

ti me zlaćano moje nikad ne zaboravljaš.

Jer tamo gdje si ti svjetlost rajska sja,

nikada ne gasneš ljubavi moja.  

Zadrži me sada vječno u naručju topline,

neka ti usne moje pred san izuste ime.

Duša možda zna tko je čuva, tko je sveto dariva.

Reci joj tajnu , reci mi zašto smo

daleki a tako bliski u srcu mirisna lipoto moja!

Ko leptirica doći ću da sok iz cvjetova rajskih ispijam.

da se prozebla ugrijem, da usnim na laticama sudbine.

ANĐELE

Sve bi postojalo i bez mene i ovaj Mjesec što ti sja, zvijezdama uspavljiva i ono Sunce što te budi...život na dlanu nudi... ali da li bi neke tuđe oči jednako gledale svijet kao ja i da li bi u njima jednako suza molitvena za tebe anđele zasjala... i da li bi neko drugo srce toliko voljelo, ne znam baš da bi bila ponovljena, bar ne u svijetu duhovnome! Kažu ovdje ljudi moji da se više nikad neće ovakva da rodi, sva od ljubavi, molitve i trpljenja, sva od suza i još snažnijih osmjeha! Nikad nećeš vidjet to, baš tužno, ali istinito. 

Nema moj ključ srca kopiju, zato; nemoj ga slomit NIKAD!