MOJ USTRAJNI PUT DIJALIZE
SA SVETOM RITOM 🌹🍇🍯🐝
Ležim na odjelu hemodijalize i odlučujem svjedočiti na korist braće i sestara. Vijest o lošem radu bubrega, uzdrmala je moju dušu, sasušili su se, bilo je teško prihvatiti takav križ da ovisiš o dijalizi, nastupilo je vrijeme napasti i kušnji, pa i pomisli da umrem i prekinem život, uz to me mučila kralježnica i strašna pospanost. Nemoć je vladala mojim kostima, bila sam u stalnim grčevima, kolalo je beznađe mojim venama i samo sam željela kraj muke. Stroj sam za dijalizu smatrala neprijateljem, jer ako Bog želi moju smrt onda neka me uzme, čemu se boriti preživljavati na stroju kao da sam robotica. Nisam mogla prihvatiti nastavak muke tijela koje je već od rođenja robovano težinom i pretragama po raznim bolnicama, još i ovisiti o dijalizi. Uz sve me je mamin plač rezao na pola, trgao dušu, molila me da ne odustanem, da se borim, a ja sam se uporno prepuštala beznađu misleć da je Božja volja da umrem. Bila sam u tolikoj glavobolji, kostobolji i grčenju tijela da sam mislila danima da se neću probuditi, što sam i željela. Ali sam se budila, odnosno grčevi strašni bi me razbudili, kao da su anđelu upozorenja, bilo je nekako kao da me ta bol oživljava, poput strujnog udara najjačih elektroda vraćanja u život rekla bih da su govorili na duhovnom si testu. Plač se nastavljao, ali i moja volja da idem u smrt. Osvanuo je i dan čuda, potpunog preobraženja svijesti, dok sam se svađala sa mamom o svojoj konačnoj odluci i dok sam uporno odustajala, snaga Duha Svetoga nije posustajala od mene, u taj tren me nazvao svećenik kojeg smatram velikom duhovnom podrškom i moje se srce otvorilo njemu kao duhovniku, pričali smo sat vremena, toliko me uvjeravao u ime Crkve da griješim, da se moram boriti, jer prepuštanje smrti je grijeh protiv Duha Svetoga. Taj savjet mi je dao nov vid i spoznaju da ne smijem protiv Životvorca, njega obožavam i naviještam iznad svega godinama, On je moj nadahnitelj i branitelj, pomislih dobro pisati ću knjigu o dijalizi dok mi krv protiče kroz cjevčice i tako pomoći mnogima, više ću vremena posvećivati Evanđelju i uređivanju molitvene stranice, pozitiva mi je ispunila srce i nastupila je velika borba duše u neizustivoj boli tijela. Shvatila sam da je Božja providnost djelovala i beskrajno sam zahvalna svećeniku iz reda karmela na nadi. Sljedećeg jutra bolovi su me užasavali, mene koju je jako teško natjerati u bolnicu otjerali su bolovi na hitnu, grčila sam se sva i čekala nalaze u hodniku, dok je mama bdila i pričala sa sestrama o meni. Odjednom doktor, sa pitanjem gdje si dosad, želiš li ići dalje, krizno je stanje... Kazah mu a štoću vidim da moram. On kazuje ideš li da zovem, kažem idem. Priključili su me na infuziju i dali tablete... doktor je odlučio da ujutro idem za Rijeku, spremila sam se i put orošen suzama na srcu. U bolnici su me lijepo zaprimili zemaljski anđeli u bijelom i doktor je odmah rekao neću te tu dugo mučiti, da ostaješ ti si za kateter, ja se mislim kakav sad kateter jer mi je sve bilo strano. Odveli su me u salu i rekli, hoćeš da ti pjevamo, na što sam rekla može. Bila sam u šoku da se to meni dešava. Tad su rekli nakreni glavu i gledaj u kalendar, upamti dobro datum i jesam dobro sam upamtila bušenje vrata jer je bila Pepelnica, našalila sam se s njima i rekla pepelite me. Prekrili su me zelenom plahtom, osjetila sam bol od igle u vratu i krenulo je postavljanje cjevčice života. Nelagoda je bila jaka, ali moj je duh bio izdržljiv, zatvorila sam oči i u taj tren vidjela poput vizije Gospinu glavu i osjetila prisutnost njenih blaženih očiju, milost je suza tekla niz moje lice, nisam sama majčica je uz mene. Odvijalo se još svetih osobnih vizija, o kojima ću nekom drugom prilikom na javno, znaju o tome moji prisni prijatelji. Kad su me odvezli u sobu, opet su nastupile svete vizije, likovi i podrške iz Raja, jedan dio mene kao da je odlazio Gore, a duša je bila tako snažna u vjeri da će sve biti dobro. Tad su mi u duhu prišla dva anđela i prinosila u ručicama srca... milost je tekla. Onda sam se prisjetila da sam prije odlaska u bolnicu kada sam zatvorila oči vidjela Oca, Sina i Gospu u zlatnim siluetama, znala sam da sam sigurna i da mi govore ne boj se, Nebo te prati, ljubavlju od bolesti brani. Sa svetom hrabrošću otišla sam na dijalizu, bilo je to nešto novo, nezamislivo. Pomislih što ja tu radim, ne pripadam ovdje... ali pripadala sam mučeništvu. Priključili su me na dva sata, pa su povećavali svakim danom, minute su znale biti sati, ali sam u to vrijeme gledala film ili pisala duhovne pjesme, pa i drugim bolesnicima pričala o svojom novoj knjizi, hrabrila ih na tužnoj postelji, obuzela me ja snaga Duha Svetoga, radost unatoč žalosti tijela. Dani du tekli i došao je časak da idem kući, ali i shvaćanje da je sada moj život kuća - bolnica. Misli su se rojile u glavi što će ljudi mislit, strah od hitne ispred kuće... Pomalo panika, ali kada je došlo vrijeme odlazaka, Bog me smirio i prihvatila sam to već u prvom danu, nova ekipa dragi vozaći i sestrice, a ja smještena baš kod Isusovog križa u sali, opet mi je Bog dao znak tu sam, ja sam ti pomoćnik stalan. Upoznala sam mnoge duše, već su oni svi proživjeli svoj život hvala Bogu nema mladih, samo sam ja beba na odjelu, upola mlađa od njih. Pa je dolazilo do krize i misli da nisam obitelj stvorila, nisam u vezi, nekako sam premlada za biti ovdje ali sad štoje tuje. Morala sam vjerovati da Bog želi nastaviti moju životnu priču, pa mi sve darovati poslije mučeništva. Došlo je vrijeme kada sam morala krenuti u razne pretrage, sati dijalize bili su mi teški jer me jako boljele kosti, utrnuće stopala, znalo mi je i pozliti, biti mi tlak nizak od čega bi mi curio hladan znoj niz lice i bila bi jako slaba i izgubljena u prostoru. Kateter mi je blokao i začepio se već pet puta, pa sam doživjela jako teške operacije od kojih me gušilo, falilo mi je zraka, bila sam bespomoćna i gledala samo u jednom smjeru, bolovi su bili strašni i stalna komplikacija lošeg protoka krvi. Otišla sam i na operaciju postavljanja fistule, opet sjaj operacijske sale, sve kao iz filma a ja glavna glumica, nastupile su i komplikacije veliko krvarenje, tlak mi je jako spadao, pa mi je doktor rekao dal ti nama misliš umrijeti, trgni se neću operirati mrtvaca, ali u meni je i dalje bio blažen mir, prihvaćanje, ako moram poći u redu, pa su pozvali još jednog kirurga i za par sati bilo je riješeno, operacija je uspjela fistula radi. Evo još mi cjeluje rana, vježbam tu ruku i nadam se da će mi iz vrata uskoro maknuti kateter, da mogu normalno pod tuš i samostalno prati kosu. Bolovi su i dalje veliki, hod mi je kao po trnju, ali sam se odlučila za live devetnicu svetoj Riti koja me je jačala kroz sve preglede na koje idem i vjerujem isprosila dobre nalaze. Javilo se je jako mnogo dušica koje su postale nove u vjeri, hrabrije, ustrajnije, radosnije, slila su se brojna svjedočanstva po našim zajedničkim molitvama. Bila sam čudesno ustrajna i nadahnuta Odozgo u molitvi. Što se prelijevalo na brojne duše koje su sa mnom molile... na dan svete Rite pristigla su mi mnoga svjedočanstva o trudnoći žena koje nisu mogle začeti, o osjećaju intenzivnog mirisa ruža svete Rite, zacjeljenju rana, obraćenju, prihvaćanju Božje volje, misnim prikazanjima za sve molitelje... Tad sam shvatila da mučeništvo iz ljubavi vrijedi strostruko i da se Bog sa svetim razlogom poslužio sa mojom bolešću da naviještam Njegova čuda. Mnogo sam pretraga iako su teške za podnositi, poput kolanoskopije i gastoskopije obavila bez straha i čudesno uspjela odvesti orbitrek, ja koja nisam u kondiciji za šetati par metara uspjela sam sedam minuta bez prestanka voziti biciklo. Što smatram čudom svete Rite. Nastavljam se boriti, lagano šetati, ljubeći Božju Riječ i pokušavajući prisvojiti kreposti voljene zaštitnice. Još sam prošla dva puta velike muke upala mrsu i sepsu, kateter je izvađen jer mi je prijetila smrt. Sad se doktori bore sa žicama osposobit ruku, koja je pod stenozom, prikazala sam njen rad u 15 četvrtaka sv. Riti, pomoć je tu i od 100 protok je došao na 310, zahvala sam Isusu jer me čuje kroz zaziv sv. Rite i brojnih svetih. Vjerujem da ću biti kandidat i da ću dobiti nov bubreg, kojeg mi već jedna sestrica želi darovati, toliko je velikodušna, ali ja ne prihvaćam jer čekam da netko Gospodinu ode tko mora poći da moj bubreg može u meni poput prisnog prijatelja doći, moram mu smisliti ime, mislim da će biti na sveca u doniranom datumu. Pričat ću vam kada ozdravim, što mi je sve darovao Svevišnji. Božja volja neka me prati i molitve bližnjih. Moje srce vjeruje da Gospodin može bolest preobraziti u služenje obitelji, satkati me na novo iz ljubavi. Valja mi iz svoje volje u Božju volju, poslušna biti pod križem i uzvjerovati u oslobođenje. Moj život u bolesti donio je radost mnogima i zato je vrijedan. I za kraj kandidat sam, nakon velike borbe i više od 30 nalaza, čekam čudo, volju Oca Nebeskog. Dijaliza repriza se nastavlja... a ja gorim u molitvi sa svetom Ritom i njenim oltarićom u sobi, idemo često u live prijenose, uslišanja je mnogo, posebno malih beba Rita.
Od 💜 Ana Emanuela,
dio iz knjige KRISTOV MIRIS U RUŽIČNJAKU SVETE RITE, koja bi trebala izaći oko blagdana svete Rite 22.05.2024. 🌹🍯🐝
I na kraju me dočeka u Opatiji voljena sestrica, milost je ganuća u duši potekla... nastavljaju se čudesa... na slavu Bogu Živome...
SVETA RITA zaštitnica u beznađu
