❤✞SVIJET BOŽANSKE MILOSTI✞❤

Na svetoj gori Vila se u jezeru nade okupa. I stvori se ona presijavajuća duga na njenim dlanovima. To joj iz očiju nebesko svjetlo sja, obistinila se ona nada, vjera i molitva. Bliješteća nebeska voda ispra «Stari Svijet», stvori se onaj «Novi Svijet» za kojim je Vila čeznula; Svijet vječnog proljeća!

Bog joj u život spusti anđele, vodiče duše. U novo kristalizirano nebesko ruho obukoše Vilu, preodjenuše ju u onu svjetlosnu haljinu protkanu ružama. Suze prestadoše teći, anđeo Gospodnji ju liječi.  Prošaputaše joj svi nebeski anđeli da joj je Bog  otkupio suze i da za nju sprema veliko iznenađenje. To su vječni osmijesi koje će ljudima poput plamićka svijeće u tami poklanjati. Njena duša postala je samo svjetlo, ono iskristalizirano od vjere. To joj bješe nagrada jer nikada nije posustala u svome cilju unatoč okrutnim događajima u njenom životu ona je sa vjerom, nadom i molitvom izbacivala ono bolno trnje iz srca i činila da u njemu raste prekrasni cvijetak nade. Kreativnošću duše, onim plesom nade dozivala je Gospoda svoga, on ju je pratio bolne dane joj nasmiješio. Sa bolom u grudima, sa patnjom u kostima ona se je Svijetu smiješila, Duh Sveti hrabrio je, za nebo sačuvao je. Došao je dan vječne milosti, vječnog proljetnog sunca. Isus je uputio u prekrasna molitvena djela, uzdigla se iz pepela. Bješe usahlih krila, vidite ju sad ona je prekrasna bijelokrila Vila koja svu svoju ljubav daje svima, u ime nebeske ljubavi najmilije.

Uz Boga i anđele ona može na kraj Svijeta, čuvarica je tople ljubavi, one iskrene. Nitko joj taj nebeski poziv iz grudi ne može oduzeti, nitko više ne može reći da od bola ludi, da se gubi, jer je njena vjera nadjačala sve boli i patnje. Iz onih mukotrpnih rana pada ozdraviteljska krv, koja se pretvara u prekrasne nebeske latice ruža. Ona ih Kristu daruje, neka njemu zacijele oni ožiljci što su mu pogani nanijeli. Svu sebe dariva, i za nagradu dobiva milostivu ljubav, vječnu, bezgraničnu, ona koja je znala svaku njenu bol i prihvaća je takvu kakva je u potpunosti. Nebeska ljubav je nezamjenjiva, krv božanska liječi. Vila pleše Bogu za ljubav, Bogu Jahvi danonoćno kliče i zora sviće, ona vječita. Budi se svitanje, nema više bolnih pitanja, biti će sve onako kako dobri, sveti, jaki Bog odluči. Njoj je drago neizrecivo je sretna što je osjetila moć božansku u sebi. Trpljenje joj je donijelo nebesku slavu, ona slavi BOŽJU LJUBAV, ljubi ga želi ga slaviti dovijeka. Nema ljepše ljubavi doli one iskrene, blagoslovljene, ona koja ju nikada neće iznevjeriti. Bog ju voli, ne sudi joj. Jer zna, on uistinu zna da je ona ona Dobra Vila što je more suza lila da bi blagoslovljena u svom hodu bila.

Isus joj daruje onoga koji je danonoćno čuva, njen Anđelak u njenom je neprestalnom hodu. Ta Vila postala je sretnica, patnja ju je prosvijetlila, ozdravila onaj duhovni dio nje, pri zatvaranju očiju vidi svete slike, anđele koji joj prilaze. Jednom davno nacrtala je prekrasnu anđeosku ženu, sad zaista ta slika liči na nju. Ona ima ona duhovna krila vječne ljubavi koja daruje svima, a posebno onom svom plemenitom anđelu plavetnih očiju, koje neprestalno vidi pred svojim duhovnim očima. Hodi putevima zemaljskim, a dobro zna da je već odavno nebu pripala. Tu je ona Svijete, na pravi put da vas usmjeri, svakom od vas sreću zaželi. Ona vam je najbolja prijateljica svima, ona je ona koja nosi sunce u očima, i te zračice ljubavi poklanja svima. Toliko svete ljubavi u njenoj duši ima.  Ona jasno prenosi Gospodnju poruku spasenja, spasiti će se svi koji hode u istinskoj vjeri, nadi i molitvi, i oni koji nikome nisu zlo nanijeli. I kaže vam; « Ovo Je Svijet Božje Milosti, Još Uvijek Se Možete Pokajati I Uputiti U Vječne Odaje Rajske, Ovo Je Sve Prolazno, Zlato, Novac, Dijamanti I Rubini Biti Će Pod Zemljom. Dok Je  Očeva Slava Vječna, Ona Pruža Neizustivo Bogastvo Sreće Duši. VJERUJTE Mi Gore Među Oblacima Postoji Onaj Zlatni Grad Božji, Svi Dobri Anđeli. Pođite Putevima Istine, One Božje, Isusove.  Ne Zaboravite Da Onaj Tko Ide Protiv Božje Volje, I Ugađa Samo Svom Tjelesnom Biću Pada U Vječni Pakao. Vječne Su To Muke, I Nema Izlaza Kada Dođemo Pred Božji Sud. Po Isusovim Mukama Mi Smo Spašeni, Ljubimo Njegove Svete Rane, Tek Tada Božje Milosrđe Će Se Izliti Na Naše Duše I Blagosloviti Nas U Vječnosti. Onaj Tko Nije Nekome Oprostio Ili Je Učinio Ono Što Zna Da Je Grijeh Neka Prosi Milost, Oprost Božji.» Sve mi se čini da ta vila ljubavi zna tajne nebeske, ima one šaptače duše koji joj kažu da se bliži vrijeme BOŽANSKE ISTINE. Sud Gospodnji stići će sve. Ona je oprostila i laži i uvrede, i ono što nije lako oprostiti, ona je čista u svojoj nutrini. Ljubi i kad gubi, daruje i kada nije darivana, i ne traži baš ništa za uzvrat osim iskrenog osmjeha i prihvaćanja ljubavi nebeske.

Oduvijek bješe povezana sa Bogom, bila je neshvatljiva sa svojom višom razinom duhovne svijesti od drugih, dosegnula je sada onaj vrhunac koji ju odvodi u Rajske odaje.

Misao nebesko zemaljska odvija se u njenom biću, priča vam ovu priču dok anđeo nebeski piše sa njom. Grli je onim snažnim krilima, čini da njena misija ljubavi na Zemlji bude uspješna. I svi oni na Nebu znaju koliko je ona odana Bogu. Sve bi učinila za njega.

Poslanica je njegova, uistinu je. Ona ne vidi razlog svoga postojanja doli širenja Božje istine, onog vječnog spasenja. Idite za njenim krilima ljubavi, idite i bližite se Bogu. Kada dosegnete onaj vrhunac duhovnosti koji je u njoj zasjao nikada se nećete rastati od vjere i Boga. Nikada nećete ni u najtežem trpljenju reći; Gdje je taj Bog, zašto me ne spasi više!? Vi ćete u tome trenutku samo reći; O kako je milostiv moj Bog, on meni daje do znanja da ja postojim, da sam živo biće i da uz vjeru i molitvu umijem trpiti bol i darivati Svijet ljubavlju koju mi sa Neba odašilje Bog.Uzmite taj ključ srca i bacite ga u rijeku, ne treba biti zaključano Bogu. Njemu se treba povjeravati, jer samo on istinski sluša i pomaže u nevolji. On je onaj koji nam šalje dobre anđele i ljude da se približe našoj duši i da im se povjerimo, da si olakšamo patnju. O vidite li kako je milostiv i dobar naš Gospod. Osjetite protočnost rijeke milosti Isusove krvi kako vam kola venama. Vjeruj Svijete, ovo je Zemlja milosti, one Božje.       

Moj je poziv sveti poziv zapjeva Vila, moj ukras duše je krunica sveta koju prinosim pred Boga, pjevam mu Oče Naš, Oče Moj Hvala Za Ljubav, Hvala Za Mogućnost Spasenja! Zdravo Marijo, Majčice Mila Blagoslovljena Bila Što Si Nam Krista Podarila, Sva Usta Te Slavila! Hodite Svijetom u pobožnom ruhu, onom unutar vas.

Hodite zagrljeni spasenjem. Kad Gospod dođe blago vama, Duh Sveti vječno će vas zagrliti u zlatni grad odnijeti među anđele koji vas cijeli život štite i vode.

Hodite ćete  vi u Svijet božanske milosti prošaputa Vila.

Znam da ćete birati svjetlo božanske ljubavi! 

IDENTITET DUŠE; Svjetlo

Bog nas je pustio kao ptice, da letimo slobodni duhom, dao nam je vlastitu volju i samostalnost uma. Bića smo koja imaju neopisivu slobodu duše i tijela.

Proizašli smo iz čiste svjetlosti, Bog je nas kao duhovna bića stavio u tjelesnost, odabrao nam tijela kojima ćemo na opipljiv i vidljiv način spoznati tko smo i čemu težimo. Istkao nas je čarolijom neba, svojim svetim srcem i dahom vječnog života. Cilj nam bješe služenje Božje volje, ali neki posustaše. Zaokupirani u potpunosti tjelesnim užicima izgubiše identitet duše, dičeći se materijalnim bogatstvima zaboraviše na ono nutarnje svoje, ono jedino vrijedno; božansko u sebi i svoju misiju ljubavi. Zaboraviše da su na Svijet stigli sa ciljem da šire duhovno svjetlo onima koji izgubiše sjaj. Iskristalizirana svjetlost kao da gubi na snazi, kao da je netko prekriva pijeskom. Srećom  iz tog pijeska nadzire se božanska svjetlost, još uvijek je ono svjetlo živo u nekima. Shvaćaju da griješe, da moraju pronaći sklad i unutarnji mir da bi se vratili čistom svjetlu, tamo gdje oduvijek pripadaju i od čega su stvoreni.

Evo ja, umijem spoznati činjenicu da nisam ništa drugo doli svjetla. Svjetlo je moj identitet.

Tjelesnost je prolazna, zlato će biti pod zemljom, a duša, čista svjetlost, ona pripada nebu, odakle se je i stvorila. Sve se vraća na svoje mjesto. Tama tami, svjetlo svjetlu.

Pitam se što je sa onima koji pogriješe, zavede ih i omete zemaljsko, što je sa tim ljudima koji unatoč saznanju da postoji dobro biraju zlo. Što ih je navelo da se odreknu vječnog svjetla i zaglibe u vječnoj tami. Tamna snaga, zar ona umije zavesti dušu punu ljubavi i vjere!? Ne, to je čisto nemoguće za ispisati, kamoli reći. Što se zbiva u tom lakomom srcu punom bijesa i mržnje, što li navede osobu da sam sebi presuđuje i otuđi se u skrovištu crnih anđela. Tko ih nagovori da ispijaju krv dobrim ljudima. Tko to ima nadljudsku moć da uđe u žarište osjećaja i u ljudski um. Tko im je prorok lažni, što vide u njemu, o oduvijek se pitah i sama kako to da neki ljudi ne umiju priznati grijehe, radije bi skončali nego rekli oprosti. Izdajice Boga, izdajice božanskog i ljudskog što vam je, isjekli bi dobroti vene, ali ne umijete kroz te vene teče anđeoska krv, kristalizira se u srcu i blješti, pravi nebesku dugu koja povezuje nas dobre sa višim silama, sa anđeoskim sferama, arhanđelima , gospodstvima…BOGOM moćnom ljubavnom silom, silom nad svim silama koja sprječava nasrtaje vaših crnih krila uprljanih vječnim grijehom. Evo ja, ja želim da se promjeni ona grozota u vama, želim, molim za vas, za vaš ću spas moliti. A dobro znam da ćete odabrati tamu jer ste zli. Vama je zlo na prvom mjestu, čeznete poput vampira ispijati krv. Ali vi ne znate da i ako se napijete svaka će krv koja je potekla postati cvijet, onaj svjetlosni cvijet, čije se latice pružaju ka nebu.

Njihov sjaj istopiti će vam krila, oslabiti će vam moći, u vječnu tamu ćete poći, umjesto neba gledati ćete vječni oganj, pržiti će vam se duše. Zapomagati ćete a nitko vas neće čuti. Samo vam govorim i još jednom pokušavam shvatiti što vam je, zašto postadošte neljudski, nebožanstveni. Kako ste se mogli odreći ove ljepote i sjaja, nebeskog Raja, bijelih svilenih krila. Moliti, znam da vrijedi moliti za neke, možda ih vrate molitve svete, neki su imuni na molitvu, više im ni one ne pomažu, ošli su zlu, predali se u potpunosti. Ma boli me, najgore je to što mene boli što birali ste to, a vi obožavate taj osjećaj patnje. Nemate ljubavi, nemate vjere, vi se klanjate onom što u crnoj vodi vidi život, iz napoja pijete, umjesto pitku ozdraviteljsku vodu iz kaleža spasa.

I gle, uspjeh ja preobraziti zlo, uspjeh riječima ljubavi učiniti čudo;

Moćna je ljubav Božja koja prodire iz moga srca, ma sva sam njegova. Kroz mene ispisah riječi iscjeljenja. Povratiše se oni koji su zaglibili između dobra i zla u ljubav…odabraše svjetlo, krunicu svetu staviše na srce, mole, pogledaj svijete oni vole moliti, traže da budu pomilovani. Uspjela sam ih trgnuti. Ah znam, nisam uspjela promjeniti Svijet, ali jesam onaj mali kutak mog svemira. On je sada svet, čistoćom sja, Boga doziva.

Oni će širiti dobrotu svom kutku svemira i takom će se ljubav nebeska nizati, širiti do beskonačnosti.

Opozvaše se svi u dvorac nebeski; vratiše se svjetlu, jer bješe oduvijek tako da svjetlo pobjeđuje. Bog kralj nebeski blagoslovi sve zemaljske putnike koji mu prilaze, uze svjetlost svoga bića i darovah ga onima čija duša izblijedi, zasjaše opet kao i onog dana kada im je darovao vječni život i slobodnu volju. Ovaj put slobodna volja ostaje na nebu, nema povratka zemaljskom. Ljubav je jedina volja koju im Bog ostavi pripitu uz srce.     

Zamislite kako bi to bilo da uzmete komad zemlje pa da je prostrete po oblacima,

tom se nebo više nebih divili, tako je i duši nabacana je i uprljana, prekrito joj je ono božansko svjetlo od kojeg je stvorena. A tko je krivac, onaj dio zemaljskog koji čovjeka čini grešnim, prisutstvo negativnih sila crnih anđela. Ima u tome istine, zlo djeluje na dobro, želi ga uništiti, poistovjetiti sa sobom. Ljubomorni su i zavidni na ljepotu svjetlosti, žele je iscrpiti i svoja crna krila osnažiti sa pobjedom i porazom dobra. Ali pogriješi čovjek sam, dopusti da ga zavedu i odvedu od svjetla vlastitog bića. Zapitaju se mnogi kako da vratim taj komad izgubljenog neba, san o povratku u toplinu Božjeg doma, kako da se vratim tamo odakle sam došao na ovaj Svijet. Kako da mi Bog oprosti što sam lupio od pod, slomio ona najdivnija božanska svjetlosna krila, prouzrokovao bol svojoj nebeskoj obitelji, kako da mi se otkupe grijesi, što sada učiniti, je li prekasno za kajanje i otkupljenje mojih grijeha!?

A Božansko učenje je to, da nikada nije kasno, ne dok hodimo na ovoj Zemlji, još uvijek ima načina da se  

Poznah mnogo uplašenih duša, nemirnog duha i onih čije je život samo udisaj i izdisaj, uživanje u zemaljskom…pitali su me otkud znam sve te tajne nebeske, poneki se narugaše, misleć da me bolni život naveo na maštu, da sam vođena znanstveno fantastičnim vizijama zna. Odgovor, tražite me odgovor, a ne vjerujete. Trebate odgovor pronaći u sebi, ne u meni. Isto tako kako Boga tražite po kipovima, džamijama, ustanovama, kod lažnih proroka njega tamo nećete naći jer nebo je u nama, mi smo ustvari svjetlost nebeska dio te cjeline, Bog je unutar nas, njegovo sveto prisutstvo je u nama, podudaramo se u potpunosti sa kozmosom. Svaka je duša zvjezdanani sjaj.

Zastadoše, skameniše im se usne, suza im se vrela niz obraz spusti.

Savjet im bješe zlata vrijedan, zaboraviše na zemaljsko, uzeše krunice, svetu vodu i molitvenik te počeše iz sveg glasa moliti; Bješe to čudo zemaljskog svijeta, iz srca im se začu jecaj, drhtaj, smijeh, plač… Kažu da nisu oni ti koji su vladali svojim tijelom. A ja sam znala, umjela sam raspoznati tko je to, bio je to Duh Sveti, Dobri Bog. Koji im je promjenio stanje i svijest duha, zagrlio ih je svjetlošću svoga svetog svjetla, istinom.

Znala sam oduvijek tko je Bog, nisu mi morali mnogo govoriti, jednostavno sam znala da oduvijek živi kao sveto prisutstvo, ljubav, vjera, mir i blagostanje u mome srcu.

Konačno sam u potpunom smislu pronašla svoj identitet.

Doživjeh čudo na proplakanoj livadi, pogledom tražih Isusa, osjetih njegovu svetu krv kako mi struji venama. Neutralizira moju bol, ubrza mi otkucaje srca, blagoslovi mi bolne kosti, darovah mi nebeski dar, duši mi zagrlio rajskom svjetlošću, moj Gospod bio je kraj mene tu. I svi me vidješe, neki se pripadoše, tko me to obuzeo zagrlio, tko me to isplakao, nasmijao, kome sam se to u potpunosti predala. O ono sveto Duh Sveti, Sin I Bog zagrliše me snažno, u svjetlosti se družišmo. Onda na tren nestadoh vinu se duša moja visoko, znam da negdje sam bila, nisam bila prisutna na Zemlji, možda to bješe Raj, vidjeh samo svjetlost, osjetih samo svoju dušu i lakoću, prolaznost svega. Nestade moja Zemaljska bol, Bog me iscjelio, suze teku, ali one svete koje ne peku i osmijehe širim glasne najglasnije stojeć kraj oltara, kraj anđela čuvara i mnogih ljudi što htjedoše isplakati bol. Pronađoh identitet skriven u nebeskom prostranstvu, onom svetom.  

STVARAN SI JER TE SANJAM

Opet ću po svom,
skrivećke te naći.
Bditi nad tvojim snom.
Moliti da jednom ti dođeš
k meni u javu.
Da shvatiš da sam ti
čitavo vrijeme traženja ljubavi,
bila autentična duša,
koja te čuvala molitvom.
Opet će me boljeti jer spavaš,
ali melem mi je jer si snom prisutan.
Onda ispada da smo mi nađeni...
bar u meni. I to je Božja nagrada.
Zauvijek si sljubljen sa mojim otkucajima
srca i živjet češ dok ja živim.
Sa mnom u mom snu
i u postojanosti srca
kao osjećaj anđela u grudima.