Thursday, 19 December 2019

BOG MI JE DAROVAO VJERU SNAŽNU

Možda ne razumijem...zašto je moralo ovako... možda mi je krivo što nije drugačije... jer željna sam uslišanja i da bude samo ljubav stvarna! Ali da je samo mrvicu drugačije to ne bi bila ja, ona koja se smije u sred rana i brani one pune mana. Kako bi bezbolna razumjela bol i tuđe suze... kako bi zdrava razumjela bolesne, kako bi bogata razumjela sirote, kako bi odbačene prigrlila, da sam tamo nečija savršena lutkica. Neka je mene Bog skrio u tijelo nesavršeno i nek su mi sudili i nek sude mi za boli, za rane i mane... može moja duša puna ljubavi za Krista križ svoj nositi, na vjeru se svetu ponositi. I ne nisu mi odbacivanjem i lažima ukrali vjeru u vječnu ljubav, u zdravlje i radost u vječnu mladost. Ja vjerujem u sve ono što mi duša osjeća, ja sa njom živim svoje snove... u molitvenoj nutrini. Ne trebam sažaljenje, imam iskrene duše od Boga uz mene... a drugi nek odu u zaborav... dosta su mi prijetili, godinama štetili. Vrijedni su samo oni koji nikad, ama baš nikad nisu od mene odustali! Bog i oni darovani od Njegove milosti, koji su razumjeli tajnu bola i ljubavi koja sija u mojim očima.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 19.12.2019.


No comments:

Post a comment

OSJETI SE SE ONO ŠTO SI U DUŠI

Ima nešto u duši što patnja ne može skriti. To nešto zove se vjera u ljubav. U sebi si ipak što voliš biti, ono čemu ti bol ne može nauditi....