ponedjeljak, 16. rujna 2019.

OSMIJEH SAM TVOJ, RADOST LJUBAVI

Ja ću za tobom, hoću kao sjenka tvoga osmijeha, ne znam tuga biti sve i kad sam do kosti ranjena. Radost sam suza, radost ❤ radost umilna nošena u anđeoskim grudima. I sve se čini ne postojim u tijelu, ja sam umrla da bi bezbol tijela tvog postala, tajna ti ostala u Raj nošena. Sve se gubi o meni... samo ne ljubav melemna... ljubav drugačija... Trebala bi zaista umirati sebi i oživjeti u tebi. Dao Bog da mi tako bude... da zalud nije mač do mača... da mi nisu zalud odrubili zemaljsku nadu. Sve što volim naći ću,  u osrčju ❤ molitvenog. Ti postojiš u vjeri mojoj i tebi se darujem u ruhu miomirisnom novom. Kao da sam umrla u ovom trnju... i preobrazila se u sami miris ruža. Tako neka bude. Amen.

Sa ljubavlju Ana Emanuela, Bilaj 16.09.2019.


Nema komentara:

Objavi komentar