Ljubav je tvoja krv vrela
koja teče mojim umornim venama,
želeć da mi da slatkoće nebeske
zbog koje vrijedi trpljenje!
Na spomen imena tvoga,
moje se srce raduje,
lik tvoj zasljepljuje tugu,
vidim samo plavetnilo
svete vode tvojih oceanskih očiju!
Anđele krila me tvoja sveto dotiču,
suze plakalice ona mi brišu
i tvoja pluća kao da za mene dišu,
jer moja teško uzdišu!
Dašku rajski fala za prijateljstvo duhovno
kad bez utjehe sve moje ostane!
Fala na dobroti posvećenih riječi,
tvoja brižnost moju bol liječi!
Božanstvom i jednostavnošću krašen si,
u slici bezvremenskoj oduvijek si vizija...
ljubav sveta koja otkucava sat mog srca!
Svaku sam bol zbog vjere da te ima
sa osmijehom nosila,
na nas se duhovnom podrškom ponosila,
uvijek si bio postojanost moja,
i prije života udah u kosti moje, u srce moje
kao snaga koja mi neda da klonem!
Ima li išta lipše od tebe sveto imati!
Plutam u suzama,
a ti si moje more, pa me briga...
sakrijem svoje sve u tvoja krila anđele!
Tu sam na Svit pala da volim te!
Da sveto tražim te, da zauvik imam te!
Nema komentara:
Objavi komentar