Thursday, 6 March 2014

MORNAR I MORNARICA


Negdje u dnu duše čeznem za obalom,
more valovito presijava svoje kristaliće soli po mome srcu.
Opija me taj miris soli i borova, sunca i povjetarca…
i pogled na let zlatokrilih ptica.

Tamo na obali duše vali se dižu pa spuste,
tvoje ime izuste kao molitvu, jedinu utjehu.
Mornar mog srca si ti ljubavi.
Vodiš me putevima uzvišenim
obalama tajanstvenim, prizorima neizrecivim…
Onaj brod kojim ploviš, u kom me voliš
najdraže je mjesto u kom usnem.
obasjana tvojim sjajem .

Činiš sve da u Raju osvanem,
U krilima neizrecive ugode.

U čamcu do obale plovimo.
Ondje na tajnom otoku mi se volimo.
Mornaricom me svojom činiš,
Svoje zaslužene medalje meni darivaš;
svečanu odoru, morske bisere, rubine i smaragde…

Krasiš me, činiš mornaricom duše svoje.
Samo ti imaš kartu i kompas koji nas odvodi na
Otok svete ljubavi gdje more pjeva pjesmu o nama.






No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...