Thursday, 6 March 2014

BRODOLOM KOJI JE DONIO TRAJNU LJUBAV

"Titanic", još jedan "Titanic" morem plovi razbijaju ga vali, guraju od stijene. 

A htio sam obići sa tim brodom cijeli Svijet! 

Zašto Bože nesreća ova, zašto sam sam na dnu mora!? 

Podigni me izdigni me, kuda ću sada, o gdje kad ne vide se obale !? 

Sol mi u plućima, nemam vremena za disati, niti suze brisati. 

- O kakvo to svjetlo po mene dolazi, dali to anđeo po mene sa Neba silazi!? 
Jesi li to ti upitah ga, Otac te nebeski šalje!? 
Jesam, ja sam Uriel i tu sam snagu da ti dajem. 
Nemam ništa više anđele, kako da spasiš me!? 
O imaš, imaš dušu,imaš svjetlost u grudima. 
Imaš i onaj čamac na napuhavanje kojeg je more izbacilo, 
tvoje je srce spašeno!? Izronih iz dubine, iskristalizira se dan, novo svanuće, duše ganuće. 
U čamcu mi ptičice nebeske nabrale neke svete sjemenke,
i galeb onaj bijelokrili ubacio mi je par komada ribe, zaista preživjeti ću. 
Vode još imam u ovom ruksaku što ga nosih. 
Tu u njemu je i svjetiljka, zaštititi će me od noći. 
Hvala ti anđele nisam u samoći, imam tebe i Boga. 
- Samo kuda da krenem pitam se, na koju stranu Svijeta da pronađem opet život.
Predaleko sam od doma otplovio, a nju sam tako jako volio. 
Nju, moju neznanku... gdje li je ona!? 
Da nije Sirena možda!? 
Možda sam na ovom putovanju izgubio prošli život i 
dugo građen brod i svi planovi su mi u more pali, ali evo moje srce nadu gaji! 
Uvijek sam bio optimist i sada ću anđele, ti vodi me do onog otoka ljubavne čarolije,
 mora biti tu negdje, moraju ga ovi vali snažni doticati, 
moraju pjevati mojoj ljubavi da dolazim. 
- Pala je noć, prekriše me krila anđela, 
nije mi hladno ni malo čuvan sam za nju, moju kraljevnu. Mora biti tu. 
U svakoj nesreći ima sreće vjerujem. 
Koje prekrasne zvijezde moj Mjeseče, valovi sjaje, presijavaš
ovo more i njen lik mi crtaš, oslikavaš bojama ljubavi. 
Usnuti ću u mislima da je tu Zora, bude me pljuskaji mora,
i ona tajnovita vila koja sve carstvo moje duše ima.
Zaista tu je korake joj čujem srcem mi bosonoga silazi, a tako lagodi. 
Sirenica moja mila iz mora uzdiže se, gleda me , ljubi me. 
Šuti, u očima joj se presijavaju dugine boje, 
samo je rekla one su moje i tvoje. 

Mir trebam taj mir blaženi, spokojni. 
Tebe sam čekao ljubavi,
na Otoku tajnom živjet ćemo vječno zagrljeni svetim svjetlom.




No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...